2790
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o trgovini, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 15.
srpnja 2008. godine.
Klasa 011-01/08-01/106
Urbroj: 71-05-03/1-08-2
Zagreb, 18. srpnja 2008.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Predmet uređenja
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine na domaćem tržištu, uvjeti za obavljanje trgovine s inozemstvom, zaštitne mjere pri uvozu i izvozu, mjere ograničavanja obavljanja trgovine, radno vrijeme u djelatnosti trgovine, mjere zabrane nepoštenog trgovanja te nadzor i upravne mjere.
Značenje izraza sadržanih u Zakonu
Članak 2.
U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:
1. »Prodajni objekt« je prodavaonica, skladište, tržnica na veliko, tržnica na
malo ili drugi oblici prodaje robe izvan prodavaonice.
2. »Prodavaonica« je posebno uređen prodajni objekt u kojem se obavlja
djelatnost trgovine, a sastoji se od prodajnog prostora i pomoćnih prostorija.
3. »Specijalizirana prodavaonica« je prodavaonica koja pretežito prodaje jednu
vrstu robe.
4. »Skladište« je prodajni objekt (otvoren, natkriven ili zatvoren) namijenjen
za smještaj i čuvanje robe te za obavljanje ostalih aktivnosti skladištenja,
odnosno prodajni objekt u kojem se obavlja trgovina.
5. »Radno vrijeme u djelatnosti trgovine« je dnevno i tjedno radno vrijeme u
kojem su prodavaonice i drugi oblici trgovine otvoreni za kupce.
6. »Nabavna cijena« je jedinična cijena koštanja po kojoj se kupuju robe i
usluge čiju strukturu čine fakturirana cijena dobavljača umanjena za eventualne
popuste i zavisni troškovi nabave koji su vezani uz konkretnu nabavu materijala
i sredstava za rad.
7. »Direktna prodaja« je prodaja proizvoda kupcima izravno od proizvođača ili
registriranog trgovca, na mjestu proizvodnje ili putem zastupnika, najčešće u
njihovim domovima ili domovima drugih osoba te na ostalim mjestima izvan stalnih
maloprodajnih mjesta.
8. »Blagdani« su svi blagdani određeni Zakonom o blagdanima, spomendanima i
neradnim danima.
9. »Domaća proizvodnja« je proizvodnja iste ili izravno konkurentne robe na
carinskom području Republike Hrvatske, koju čine svi proizvođači te robe ili
proizvođači čija proizvodnja te robe čini pretežan dio njezine ukupne
proizvodnje.
10. »Šteta« je značajno slabljenje položaja domaće proizvodnje, materijalna
šteta domaćoj proizvodnji, prijetnja štete ili materijalno zaostajanje razvoja
takve proizvodnje.
11. »Ista roba« je roba koja je po svojim svojstvima identična, ili ukoliko
takve robe nema, druga roba koja nije identična po svojstvima, ali ima svojstva
koja su većim dijelom slična.
12. »Ispitni postupak« je postupak kojim se utvrđuje postojanje, obujam i učinak
uvoza koji se ispituje na domaću proizvodnju te uzročnu vezu između takvog uvoza
i štete za domaću proizvodnju.
13. »Dampinški uvoz« je uvoz robe na carinsko područje Republike Hrvatske po
cijeni nižoj od njezine stvarne vrijednosti.
14. »Subvencionirani uvoz« je uvoz na carinsko područje Republike Hrvatske robe
koja je primila potporu u proizvodnji ili pri izvozu, posredno ili neposredno u
zemlji podrijetla ili zemlji izvoza.
II. OBAVLJANJE TRGOVINE
Članak 3.
(1) Trgovina je, u smislu ovoga Zakona, gospodarska djelatnost kupnje i prodaje
robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog
gospodarskog učinka, na domaćem ili inozemnom tržištu.
(2) Trgovina se obavlja kao trgovina na veliko i kao trgovina na malo.
(3) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, na ugovorne odnose u posredovanju
u trgovini primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima.
Članak 4.
(1) Trgovac je, u smislu ovoga Zakona, pravna ili fizička osoba registrirana za
obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini.
(2) Trgovac obavlja djelatnost trgovine slobodno i pod jednakim uvjetima na
tržištu, na način da se ne sprječava, ne ograničava i ne narušava tržišno
natjecanje.
(3) Trgovac može, bez upisa u registar, obavljati i druge poslove u manjem
opsegu, koji služe obavljanju djelatnosti trgovine, a koji se uobičajeno
obavljaju uz djelatnost trgovine.
Članak 5.
(1) Osim trgovca iz članka 4. ovoga Zakona, djelatnost trgovine mogu obavljati
i:
– nositelj i/ili član seljačkog gospodarstva ili obiteljskog poljoprivrednog
gospodarstva upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava u skladu s posebnim
propisima, kada svoje poljoprivredne proizvode prodaje na malo izvan
prodavaonica na način iz članka 10. stavka 1. podstavka 1., 2., 5., 9. i 10.
ovoga Zakona, kao i na tržnicama na veliko iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona,
– pravna ili fizička osoba koja nema obvezu upisa u Upisnik dobavljača sadnog
materijala u skladu s posebnim propisima, kad poljoprivredni sadni materijal
prodaje na malo izvan prodavaonica na način iz članka 10. stavka 1. podstavka
1., 2., 5., 9. i 12., kao i na tržnicama na veliko iz članka 7. stavka 3. ovoga
Zakona,
– pravna ili fizička osoba koja posjeduje povlasticu za gospodarski ribolov na
moru, povlasticu za gospodarski ribolov na slatkim vodama, povlasticu za uzgoj
riba i drugih morskih organizama i povlasticu za akvakulturu, kada ribe i druge
morske organizme prodaje na malo izvan prodavaonica na način iz članka 10.
stavka 1. podstavka 1., 4., 5., 9. i 11. ovoga Zakona, kao i na tržnicama na
veliko ribom iz članka 7. stavka 6. ovoga Zakona,
– pravna ili fizička osoba upisana u Upisnik šumoposjednika, kad šumske
proizvode prodaje na malo izvan prodavaonica na način iz članka 10. stavka 1.
podstavka 1., 2., 5. i 9. ovoga Zakona, kao i na dražbama u skladu sa člankom 6.
ovoga Zakona i tržnicama na veliko u skladu sa člankom 7. ovoga Zakona,
– zastupnik koji obavlja direktnu prodaju za registriranog trgovca ili
proizvođača,
– pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje proizvodne djelatnosti,
kad svoje proizvode prodaje na malo.
(2) Osobe iz stavka 1. podstavka 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka mogu obavljati
djelatnost trgovine ukoliko ispunjavaju uvjete iz članka 12. ovoga Zakona.
Dražbe
Članak 6.
(1) Dražba, kao poseban oblik prodaje robe, je organizirana prodaja robe
najboljem kupcu na temelju javnog nadmetanja na određenom mjestu i u određeno
vrijeme.
(2) Dražbe mogu biti stalne i povremene.
(3) Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) uredbom će na prijedlog
ministarstva nadležnog za gospodarstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) za
određenu robu propisati uvjete za organiziranje dražbe, način poslovanja te
postupak prodaje robe putem dražbe.
Trgovina na veliko
Članak 7.
(1) Trgovina na veliko je kupnja robe radi daljnje prodaje profesionalnim
korisnicima, odnosno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku
registriranu ili zakonom određenu djelatnost.
(2) Trgovina na veliko obavlja se u prodajnim objektima, ako su za takav način
prodaje ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom i drugim propisima.
(3) Trgovina na veliko može se obavljati i na tržnicama na veliko.
(4) Trgovina na veliko može se obavljati i kao trgovina na veliko u tranzitu
kada se kupnja i prodaja robe obavlja bez zadržavanja u skladištu trgovca na
veliko.
(5) Za obavljanje trgovine na veliko u tranzitu nije potreban prodajni objekt.
(6) Vlada će na prijedlog Ministarstva uredbom propisati uvjete za
organiziranje, način poslovanja te postupak prodaje ribe na tržnicama na veliko
ribom.
Članak 8.
(1) Iznimno od članka 7. ovoga Zakona, Vlada će na prijedlog Ministarstva za
određenu robu uredbom propisati uvjete za obavljanje trgovine na veliko samo u
posebno uređenim i opremljenim skladištima.
(2) Uredbom iz stavka 1. ovoga članka određuju se posebni uvjeti za skladišta iz
stavka 1. ovoga članka i uvjeti za skladištenje radi osiguravanja zaštite života
i zdravlja ljudi i zaštite prirode i okoliša te postupak utvrđivanja propisanih
uvjeta.
Trgovina na malo
Članak 9.
(1) Trgovina na malo je kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu
uporabu ili uporabu u kućanstvu, kao i profesionalnim korisnicima ako za tu
prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta
propisanih posebnim propisima.
(2) Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama ili izvan prodavaonica ako su
za takav način prodaje ispunjeni uvjeti propisani ovim Zakonom i drugim
propisima.
(3) Ako se u prodavaonici obavlja i neka druga djelatnost, prostor namijenjen
toj djelatnosti mora biti vidljivo odvojen od dijela prodavaonice namijenjenog
trgovačkoj djelatnosti.
(4) Trgovac može u svojoj prodavaonici dodatno obrađivati hranu tako da bude
primjerena za uporabu.
(5) Trgovac ne smije potrošačima omogućiti konzumaciju hrane ili pića u
prodavaonici iz stavka 4. ovoga članka.
(6) U prodavaonici ili ispred nje dopuštene su besplatne degustacije pojedinih
vrsta robe.
(7) Ministar nadležan za gospodarstvo (u daljnjem tekstu: ministar) donijet će
Pravilnik o klasifikaciji prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo.
(8) Uvjete, način te vrstu robe koja se može prodavati u trgovini na malo u
vojnim objektima propisat će pravilnikom ministar nadležan za obranu, uz
prethodnu suglasnost ministra.
Članak 10.
(1) Trgovina na malo izvan prodavaonica je oblik trgovine na malo kada se
prodaja roba i/ili usluga obavlja na neki od sljedećih načina:
– na štandovima i klupama na tržnicama na malo,
– na štandovima i klupama izvan tržnica na malo,
– na štandovima i klupama unutar trgovačkih centara, ustanova i sl.,
– putem kioska,
– pokretnom prodajom,
– prodajom na daljinu (prodaja putem kataloga, TV prodaja, prodaja putem
interneta, prodaja putem telefona),
– direktnom prodajom putem zastupnika,
– prodaja putem automata,
– prigodnom prodajom (sajmovi, izložbe i sl.),
– u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava,
– u proizvodnim objektima pravnih ili fizičkih osoba koje posjeduju povlasticu
za akvakulturu ili povlasticu za uzgoj riba i drugih morskih organizama,
– u spremištima, trapilištima i sl. koja prodaju poljoprivredni sadni materijal.
(2) Na način iz stavka 1. ovoga članka ne može se prodavati roba ako je takav
način prodaje zabranjen posebnim propisima.
(3) Prodaja robe na javno-prometnim površinama na štandovima i klupama izvan
tržnica na malo, prodaja putem kioska, prodaja putem automata i prigodna
prodaja, može se obavljati samo na mjestima koja svojom odlukom odredi
predstavničko tijelo mjesno nadležnog grada ili općine.
(4) Prodaja robe na štandovima i klupama izvan tržnica na malo, prodaja putem
kioska, prodaja putem automata i prigodna prodaja na površinama koje imaju
pristup s javno-prometne površine može se obavljati samo na mjestima za koja je
nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave dalo odobrenje.
(5) Nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave propisat će vanjski izgled
prodajnog objekta iz stavka 3. odnosno stavka 4. ovoga članka vodeći računa o
lokalnim ambijentalnim značajkama.
Članak 11.
(1) U trgovini na malo zabranjuje se prodaja alkoholnih pića i drugih pića koja
sadrže alkohol osobama mlađim od 18 godina.
(2) Na svim prodajnim mjestima na kojima se prodaju alkoholna pića i pića koja
sadrže alkohol mora biti istaknuta oznaka o zabrani njihove prodaje osobama
mlađim od 18 godina.
(3) Stavak 1. i 2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na duhan i
duhanske proizvode u skladu s posebnim propisima.
(4) Prodavač mora uskratiti prodaju robe iz stavka 1. i 3. ovoga članka kupcu
ako procijeni da je mlađi od 18 godina, a kupac dobrovoljno ne dokaže da nije
mlađi od 18 godina davanjem na uvid prodavaču neke od osobnih isprava.
III. UVJETI ZA OBAVLJANJE TRGOVINE
Članak 12.
(1) Za obavljanje trgovine moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:
– minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema
i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina te drugi uvjeti propisani posebnim
propisom s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine,
– opći sanitarni i zdravstveni uvjeti i uvjeti sukladni propisima o hrani kojima
moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema, sredstva i osobe koje neposredno
posluju s robom, koja može utjecati na zdravlje ljudi, sukladno posebnim
propisima.
(2) Ministar će u suglasnosti s ministrom nadležnim za zdravstvo, ministrom
nadležnim za poljoprivredu i ministrom nadležnim za graditeljstvo pravilnikom
propisati uvjete iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.
(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka određuju se minimalni uvjeti koje
moraju ispunjavati prodajni objekti, oprema i sredstva u prodajnim objektima
trgovine na veliko i trgovine na malo, uvjeti koji se odnose na vanjske površine
prodajnog objekta, uvjeti za prodaju robe izvan prodavaonica, postupak
utvrđivanja uvjeta, kao i vrsta robe koja se ne može prodavati izvan
prodavaonica.
(4) Ministar će pravilnikom propisati posebne uvjete za obavljanje poslova
direktne prodaje putem zastupnika.
Članak 13.
(1) Zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za obavljanje
djelatnosti trgovine iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona podnosi se mjesno
nadležnom uredu državne uprave u županiji, odnosno gradskom uredu Grada Zagreba
nadležnom za gospodarstvo prema mjestu gdje se nalazi prodajni objekt i mora
sadržavati sljedeće podatke i dokaze:
– o pravu korištenja poslovnog prostora,
– da prodajni objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima
donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim propisima.
(2) Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje mjesno nadležni ured
državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba nadležan za
gospodarstvo.
(3) Ako mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured
Grada Zagreba nadležan za gospodarstvo utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavka
1. ovoga članka donijet će, u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog
zahtjeva, rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja
trgovina udovoljavaju minimalnim tehničkim, općim sanitarnim i zdravstvenim
uvjetima i uvjetima sukladno propisima o hrani za obavljanje registrirane
djelatnosti trgovine te drugim uvjetima propisanim posebnim propisima, a
sukladno ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
(4) Mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured
nadležan za gospodarstvo Grada Zagreba dostavit će rješenje iz stavka 3. ovoga
članka nadležnoj ispostavi područnog ureda Porezne uprave, nadležnoj ispostavi
područne jedinice Državnog inspektorata, nadležnoj sanitarnoj inspekciji,
Državnom zavodu za statistiku te Ministarstvu.
(5) Djelatnost trgovine ne može se započeti obavljati prije nego što mjesno
nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba
nadležan za gospodarstvo izda rješenje da prodajni objekt, oprema i sredstva
pomoću kojih se obavlja trgovina ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i
propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te druge uvjete propisane posebnim
propisima.
(6) U prodajnom objektu se ne smije obavljati oblik trgovine za koji mjesno
nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba
nadležan za gospodarstvo nije izdao rješenje.
(7) Ako se utvrdi da je prodajni objekt prestao ispunjavati neki od uvjeta
navedenih u stavku 1. ovoga članka, mjesno nadležni ured državne uprave u
županiji, odnosno gradski ured Grada Zagreba nadležan za gospodarstvo donijet će
rješenje o prestanku važenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka.
(8) Iznimno od stavka 6. ovoga članka djelatnost trgovine izvan prodajnog
objekta može se obavljati povremeno (za vrijeme trajanja manifestacija, sajmova,
prigodnih priredbi i sl.) sukladno sanitarnim propisima.
Članak 14.
(1) Ministarstvo u postupku izdavanja lokacijske dozvole određuje posebne uvjete
za obavljanje trgovine u određenim vrstama prodajnih objekata.
(2) Vrste prodajnih objekata i kriterije za određivanje posebnih uvjeta za
obavljanje trgovine iz stavka 1. ovoga članka određuje Vlada uredbom na
prijedlog Ministarstva i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva.
Članak 15.
(1) Osobe koje su na temelju ugovora o radu zaposlene u trgovačkom društvu ili
obrtu registriranom za obavljanje djelatnosti trgovine na radnim mjestima
prodavača, blagajnika ili trgovačkog poslovođe, moraju ispunjavati poseban uvjet
stručne spreme.
(2) Posebne uvjete za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka propisuje
ministar pravilnikom uz prethodno mišljenje Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske
gospodarske komore.
Članak 16.
(1) Trgovac mora nadležnom inspektoru i drugoj ovlaštenoj osobi osigurati
podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju isprava iz kojih se može
spoznati poslovni događaj. Isprave o robi u prodajnom objektu moraju imati
osobito podatke o:
– imenu ili nazivu dobavljača,
– broju i nadnevku isprave o zaduženju ili razduženju robe,
– nazivu, mjernoj jedinici i količini robe,
– prodajnoj cijeni robe,
– promjeni prodajne cijene robe.
(2) Ako se podaci o stanju robe iz stavka 1. ovoga članka ne vode u prodajnom
objektu, trgovac je dužan dostaviti navedene podatke najkasnije 24 sata nakon
zahtjeva nadležnog inspektora i druge ovlaštene osobe.
IV. UVJETI ZA OBAVLJANJE TRGOVINE S INOZEMSTVOM
Članak 17.
Trgovina s inozemstvom obavlja se na temelju ugovora između trgovca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i osoba sa sjedištem u inozemstvu sukladno propisima Republike Hrvatske te međunarodnim sporazumima i ugovorima.
1. Izvoz i uvoz robe i usluga
Članak 18.
(1) Izvoz, odnosno uvoz robe i usluga obavljen je kada je roba ocarinjena i kada
je roba prešla carinsku crtu, odnosno kada je usluga pružena. Danom izvoza,
odnosno uvoza robe, smatra se dan kada je roba ocarinjena.
(2) Trgovina uslugama s inozemstvom, u smislu ovoga Zakona, je pružanje usluga:
– s područja Republike Hrvatske na područje druge države, odnosno s područja
druge države na područje Republike Hrvatske,
– domaće pravne ili fizičke osobe stranoj osobi na području Republike Hrvatske,
– domaće pravne ili fizičke osobe putem komercijalne prisutnosti u drugoj
državi, odnosno strane osobe putem komercijalne prisutnosti u Republici
Hrvatskoj,
– domaće fizičke osobe na područje druge države, odnosno strane fizičke osobe na
području Republike Hrvatske.
(3) Izvoznik je, u smislu ovoga Zakona, trgovac te druga pravna ili fizička
osoba koja radi obavljanja registrirane djelatnosti izvozi robu i usluge iz
zemlje.
(4) Uvoznik je, u smislu ovoga Zakona, trgovac te druga pravna ili fizička osoba
koja radi obavljanja registrirane djelatnosti uvozi robu i usluge u zemlju.
2. Uvjeti koje mora ispunjavati roba pri uvozu
Članak 19.
(1) Roba koja se uvozi ili privremeno uvozi mora glede zdravstvene, veterinarske
ili fitosanitarne ispravnosti udovoljavati uvjetima koji su propisani u
Republici Hrvatskoj.
(2) Roba koja se uvozi može biti stavljena na tržište ako je sukladna s
propisanim zahtjevima, označena u skladu s odgovarajućim propisima te ako su za
robu osigurane propisane isprave o sukladnosti.
(3) Motorna vozila koja se uvoze u Republiku Hrvatsku moraju biti tehnički
ispravna u skladu s propisima o tehničkoj ispravnosti vozila na cestama, a prije
njihovog stavljanja na tržište ili prve registracije u Republici Hrvatskoj
moraju odgovarati propisanim zahtjevima o homologaciji.
(4) Trgovac koji uvozi motorna vozila i druga vozila, njihove dijelove i
tehničke proizvode, dužan je osigurati jamstveni list, popis servisa, kao i
rezervne dijelove pri stavljanju te robe na hrvatsko tržište.
Članak 20.
Za robu čija svojstva zahtijevaju posebno rukovanje i čuvanje, a za koju su propisani posebni uvjeti za obavljanje trgovine na veliko na domaćem tržištu, sukladno članku 8. ovoga Zakona, Vlada može odrediti iste uvjete i za uvoz te robe.
3. Provoz robe
Članak 21.
Vlada na prijedlog nadležnog ministarstva, u skladu s posebnim propisima i međunarodnim konvencijama, može zabraniti provoz određene robe kroz carinsko područje Republike Hrvatske ili propisati uvjete pod kojima se takva roba može prevoziti u tranzitu, radi sprječavanja ugrožavanja života i zdravlja ljudi i očuvanja i zaštite prirode i okoliša.
4. Isprave koje prate robu pri izvozu i uvozu
Članak 22.
(1) Pravila o podrijetlu robe i način izdavanja potvrda o podrijetlu robe
utvrđuju se carinskim propisima i međunarodnim ugovorima koje je sklopila
Republika Hrvatska.
(2) Potvrde o hrvatskom podrijetlu robe izdaje Hrvatska gospodarska komora, a
potvrde o povlaštenom podrijetlu robe Ministarstvo financija – Carinska uprava.
(3) Kad je propisima strane države, međunarodnim sporazumom ili propisom
Republike Hrvatske predviđeno da robu pri izvozu i uvozu moraju pratiti određene
potvrde, odnosno određene ovjerene isprave, takve potvrde izdaje ili ovjerava
Ministarstvo, osim za pojedine robe za koje se potvrde, odnosno određene isprave
izdaju ili ovjeravaju u upravnom postupku sukladno posebnim propisima Republike
Hrvatske.
5. Izvoz i uvoz bez naplate i plaćanja protuvrijednosti
Članak 23.
(1) Izvoznik može izvoziti robu i usluge bez naplate protuvrijednosti, a uvoznik
uvoziti robu i usluge bez plaćanja protuvrijednosti:
– ako je to u svezi s obavljanjem njegove gospodarske djelatnosti i ako roba
koja se izvozi, odnosno uvozi ne služi za daljnju prodaju ili
– ako je to predviđeno međunarodnim ugovorima i konvencijama.
(2) Bez naplate, odnosno plaćanja protuvrijednosti, mogu slati, odnosno primati
robu te pružati i koristiti usluge u humanitarne, obrazovne, znanstvene,
prosvjetne, kulturne, zdravstvene, socijalne, športske, vjerske i druge slične
svrhe, udruge, zaklade odnosno ustanove registrirane za te djelatnosti.
(3) Izvoz i uvoz, odnosno slanje i primanje robe te pružanje i korištenje usluga
iz stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. ovoga članka obavlja se slobodno.
(4) Nadležnoj carinarnici, uz carinsku deklaraciju, podnosi se dokaz o izvozu
bez naplate, odnosno uvozu bez plaćanja protuvrijednosti te izjava odgovorne
osobe kod izvoznika, odnosno uvoznika, da se radi o izvozu i uvozu bez naplate,
odnosno plaćanja protuvrijednosti, odnosno dokaz o pozivu na međunarodni ugovor.
PRIVREMENI IZVOZ I UVOZ
Članak 24.
(1) Roba se može privremeno izvoziti i uvoziti u skladu s ovim Zakonom i
carinskim propisima, posebnim zakonima i na temelju njih donesenim propisima i
međunarodnim konvencijama i ugovorima.
(2) Na robu koja se privremeno izvozi, odnosno uvozi, primjenjuju se odredbe
ovoga Zakona te posebnih zakona i na temelju njih donesenih propisa, a carinski
postupak provodi se u skladu sa carinskim propisima.
Članak 25.
(1) Iznimno od članka 24. stavka 2. ovoga Zakona na privremeni izvoz i uvoz robe
ne odnose se odredbe o kontingentima iz ovoga Zakona niti zabrane ili druga
ograničenja izvoza i uvoza određena iz gospodarskih razloga.
(2) Ako je za robu koja se privremeno izvozi ili uvozi propisana dozvola na
temelju ovoga Zakona ili posebnih zakona, roba se privremeno izvozi ili uvozi uz
dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu.
POSEBNI OBLICI TRGOVINE S INOZEMSTVOM
1. Poslovi posredovanja u trgovini s inozemstvom
Članak 26.
(1) Trgovac može slobodno kupovati robu u inozemstvu i tu robu uvoziti ili
privremeno uvoziti radi ponovnog izvoza, odnosno robu kupljenu u inozemstvu
neposredno prodavati u inozemstvu (poslovi posredovanja), sukladno ograničenjima
propisanim posebnim propisima.
(2) Vlada na prijedlog Ministarstva, može ograničiti obavljanje poslova iz
stavka 1. ovoga članka, odnosno propisati potanje uvjete za njihovo obavljanje,
osobito ako država iz koje se roba kupuje ili država u koju se roba prodaje, to
izričito zahtijeva ili ako ocijeni da su ti poslovi protivni sklopljenim
međunarodnim ugovorima, ili da nanose ili prijete nanošenjem štete gospodarstvu
Republike Hrvatske, odnosno predstavljaju opasnost po prirodu i okoliš ili
onečišćuju prirodu i okoliš u Republici Hrvatskoj, ili ugrožavaju izvršavanje
međunarodnih obveza Republike Hrvatske.
2. Malogranični izvoz i uvoz i susjedni prekomorski promet
Članak 27.
(1) Malogranični izvoz i uvoz i susjedni prekomorski promet, izvoznik, odnosno
uvoznik može obavljati sukladno ovom Zakonu, posebnim zakonima, sklopljenim
međudržavnim ugovorima, carinskim propisima te propisima donesenim na temelju
ovoga Zakona.
(2) Malogranično i susjedno prekomorsko područje u smislu ovoga Zakona je
područje utvrđeno međudržavnim ugovorom.
(3) Poslove izvoza i uvoza robe i usluga u malograničnom i susjednom
prekomorskom prometu može obavljati izvoznik, odnosno uvoznik sa sjedištem u
području iz stavka 2. ovoga članka.
3. Prodaja strane robe s carinskog skladišta
Članak 28.
(1) Posebni oblik trgovine s inozemstvom je i prodaja strane robe s carinskog
skladišta.
(2) Uvjeti za osnivanje i poslovanje carinskih skladišta te posebne oblike
carinskoga postupanja pri prodaji robe s carinskog skladišta uređuju se
carinskim propisima.
TRGOVINSKI ZAŠTITNI MEHANIZMI
1. Mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza
Članak 29.
(1) Ako se u kratkom razdoblju poveća uvoz određene robe, u apsolutnim
količinama ili relativno u odnosu na domaću proizvodnju i ako takav uvoz nanosi
štetu ili prijeti nanošenjem štete domaćoj proizvodnji iste robe, Vlada će
poduzeti odgovarajuće mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza s
ciljem otklanjanja šteta i poremećaja nastalih takvim uvozom.
(2) Mjere zaštite domaće proizvodnje iz stavka 1. ovoga članka primjenjivat će
se na svu robu koja se uvozi neovisno o zemlji podrijetla ili zemlji uvoza.
(3) Mjere zaštite domaće proizvodnje iz stavka 1. ovoga članka su količinsko
ograničenje uvoza određene robe (kontingent) ili povećanje carine za određenu
robu.
(4) Mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza provode se sukladno
međunarodnim obvezama Republike Hrvatske.
Članak 30.
(1) Mjere zaštite domaće proizvodnje iz članka 29. ovoga Zakona mogu se poduzeti
samo ako se u ispitnom postupku dokaže uzročna veza između povećanog uvoza
određene robe i štete, odnosno mogućnosti nastanka štete za domaću proizvodnju.
(2) Ako se u ispitnom postupku utvrdi da su štetu domaćoj proizvodnji
prouzročili drugi čimbenici, a ne povećani uvoz određene robe, ostvaren u istom
razdoblju, neće se propisivati mjere iz članka 29. ovoga Zakona.
Članak 31.
(1) Zahtjev za pokretanje ispitnog postupka podnosi bilo koja fizička ili pravna
osoba odnosno gospodarsko udruženje koje djeluje u ime domaće proizvodnje.
(2) Ako Ministarstvo utvrdi da su zahtjev podnijeli proizvođači iz stavka 1.
ovoga članka ili osoba koju su oni ovlastili za podnošenje zahtjeva, provest će
ispitni postupak.
(3) Način i kriterije za provedbu ispitnog postupka propisuje Vlada propisom iz
članka 35. ovoga Zakona.
Članak 32.
Odluka o pokretanju ispitnog postupka objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Članak 33.
(1) Ako kao mjeru zaštite iz članka 29. ovoga Zakona Vlada propiše količinsko
ograničenje uvoza određene robe (kontingent) iz članka 36. ovoga Zakona, opseg
tog kontingenta za određenu robu ne smije biti manji od prosječnoga godišnjeg
uvoza te robe ostvarenog u proteklom trogodišnjem razdoblju, osim u slučaju
potrebe otklanjanja ili sprječavanja nastanka štete.
(2) Ako se raspodjela utvrđenog kontingenta obavlja između više zemalja, Vlada
može sa zemljama članicama Svjetske trgovinske organizacije, osobito
zainteresiranima za izvoz te robe u Republiku Hrvatsku, usuglasiti način
raspodjele kontingenata i njihove udjele u toj raspodjeli. Ako utvrdi da takav
način raspodjele kontingenta nije prikladan, utvrđen opseg kontingenta
raspodijelit će se razmjerno udjelima zemalja izvoznica u ukupnom uvozu određene
robe u Republiku Hrvatsku u promatranom razdoblju, vodeći pritom računa i o
drugim bitnim čimbenicima, koji su utjecali ili mogu utjecati na uvoz te robe.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka Vlada može izmijeniti način
raspodjele kontingenata ako:
– uvoz iz određene zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije poraste
nesrazmjerno ukupnom povećanju uvoza određene robe u promatranom razdoblju,
– postoje opravdani razlozi za odstupanje i
– su uvjeti za odstupanje jednaki prema svim dobavljačima određene robe.
Članak 34.
(1) U iznimnim okolnostima, kad bi odgoda poduzimanja mjera zaštite iz članka
29. ovoga Zakona prouzročila teško otklonjivu štetu domaćoj proizvodnji, Vlada
može, na prijedlog Ministarstva propisati privremene mjere zaštite, ako utvrdi
postojanje pouzdanih pokazatelja da je povećani uvoz nanio štetu ili da prijeti
nanošenjem štete domaćoj proizvodnji.
(2) Kao privremenu mjeru zaštite iz stavka 1. ovoga članka, Vlada može propisati
zaštitnu pristojbu u obliku povećanja carine za određenu robu.
Članak 35.
Način provedbe, primjenu, trajanje te ponovno uvođenje mjera zaštite iz članka 29. – 34. ovoga Zakona propisuje Vlada uredbom na prijedlog Ministarstva.
2. Kontingenti
Članak 36.
(1) Vlada može odrediti količinsko ograničenje uvoza određivanjem uvoznog
kontingenta, radi otklanjanja poremećaja u platnoj bilanci Republike Hrvatske i
radi provedbe mjera iz članka 29. ovoga Zakona.
(2) Vlada može odrediti količinsko ograničenje izvoza određivanjem izvoznog
kontingenta za određenu robu radi zaštite neobnovljivih prirodnih bogatstava
Republike Hrvatske, ako se istodobno odgovarajućim mjerama ograničava i trgovina
tom robom u Republici Hrvatskoj.
(3) Količinsko ograničavanje uvoza i izvoza iz stavka 1. i 2. ovoga članka
provodi se sukladno međunarodnim obvezama Republike Hrvatske.
Članak 37.
(1) Robu za koju se pri uvozu i izvozu određuje kontingent propisuje Vlada
uredbom na prijedlog Ministarstva.
(2) Kontingentima se određuje opseg izvoza i uvoza određene robe najduže za
razdoblje do jedne godine.
(3) Propis kojim se određuje opseg kontingenata iz stavka 2. ovoga članka, Vlada
je dužna donijeti do 1. studenoga tekuće godine za iduću godinu.
Članak 38.
(1) Propisom iz članka 37. stavka 3. ovoga Zakona, Vlada određuje, osim opsega
kontingenata za izvoz i uvoz robe, kriterije, rokove i uvjete za raspodjelu
kontingenata.
(2) Raspodjelu kontingenata iz stavka 1. ovoga članka obavlja Ministarstvo.
(3) Raspodjela kontingenata iz stavka 1. ovoga članka obavlja se putem javnog
natječaja. Natječaj se mora objaviti najmanje 15 dana prije raspodjele
kontingenata u javnim glasilima.
(4) Pri raspodjeli kontingenata osigurava se najmanje 10% za dodatnu raspodjelu
za potrebe nove proizvodnje čije se potrebe nisu mogle predvidjeti pri redovitoj
raspodjeli kontingenata.
(5) Carinska uprava Republike Hrvatske dužna je jedanput godišnje dostaviti
Ministarstvu podatke o izvozu i uvozu robe na temelju kontingenata.
Članak 39.
Ministarstvo može iznimno pojedinim gospodarskim subjektima odobriti uvoz i
izvoz robe iznad kontingenta utvrđenog i raspodijeljenog na način iz članka 36.
ovoga Zakona, i to za:
– uvoz robe radi zamjene za robu uništenu djelovanjem više sile,
– uvoz opreme na temelju kredita međunarodnih financijskih institucija,
– izvoz robe, ako se time ne remeti opskrba na domaćem tržištu.
3. Izuzeća od primjene kontingenata
Članak 40.
(1) Neovisno o propisanom kontingentu slobodan je uvoz, odnosno izvoz:
– opreme radi zamjene za opremu uništenu djelovanjem više sile ili u prometnoj
nezgodi, koja se nabavlja na temelju reosiguranja,
– opreme koja predstavlja ulog strane osobe ili povećanje toga uloga, a koja se
uvozi na temelju ugovora o osnivanju, odnosno ulaganju,
– opreme i sredstava preostalih nakon smanjivanja opsega poslovanja, odnosno
nakon likvidacije tvrtke u inozemstvu uz dokaz da su bila u uporabi u tvrtki
osnovanoj u inozemstvu,
– rezervnih dijelova za održavanje ranije uvezene opreme kao i dijelova već
uvezene opreme i trajnih potrošnih dobara,
– opreme, dijelova opreme i materijala radi ugradnje u opremu namijenjenu
investicijskom objektu u inozemstvu sukladno ugovoru o izvođenju investicijskih
radova, koji će se nakon roka potrebnog za kompletiranje opreme ili radi
ugradnje izvesti u inozemstvo,
– opreme i rezervnih dijelova za tu opremu kupljenih u inozemstvu, kojima se
izvoznik, odnosno uvoznik koristio tijekom izvođenja investicijskih radova u
inozemstvu,
– komercijalnih uzoraka i drugih prigodnih predmeta koji se uvoze bez plaćanja
protuvrijednosti.
(2) Robu iz stavka 1. podstavka 6. ovoga članka uvoznik može slobodno uvesti
nakon završetka investicijskih radova u inozemstvu uz predočenje dokaza o kupnji
te robe te uz posebnu izjavu da su oprema i rezervni dijelovi za tu opremu
upotrijebljeni isključivo za izvođenje investicijskih radova u inozemstvu.
Članak 41.
(1) Izvoznik, odnosno uvoznik, može slobodno sukladno sklopljenom ugovoru o
izvozu i uvozu, izvoziti i uvoziti robu radi zamjene za ranije isporučenu robu
za koju je tijekom jamstvenog roka ili ako taj rok nije ugovoren, utvrđeno da
nije ispravna ili da ne udovoljava ugovorenim uvjetima.
(2) Roba za koju izvoznik, odnosno uvoznik utvrdi da nije isporučena s glavnom
pošiljkom može se slobodno izvesti, odnosno uvesti.
(3) Pri izvozu, odnosno uvozu robe iz stavka 1. i 2. ovoga članka izvoznik,
odnosno uvoznik dužan je nadležnoj carinarnici predočiti ugovor, kao i druge
dokaze da se radi o zamjeni za ranije isporučenu robu, odnosno o robi koja nije
isporučena s glavnom pošiljkom.
Članak 42.
(1) Vlada može, osim količinskog ograničenja uvoza iz članka 36. stavka 1. ovoga
Zakona, odrediti i uvođenje uvozne pristojbe u obliku carine, radi otklanjanja
poremećaja u platnoj bilanci Republike Hrvatske.
(2) Uvozne pristojbe iz stavka 1. ovoga članka Vlada će postupno ublažiti kako
se uvjeti poboljšavaju, odnosno ukinuti kada uvjeti više ne opravdavaju njihovo
uvođenje ili provedbu.
4. Antidampinške mjere
Članak 43.
(1) Ako se roba uvozi na carinsko područje Republike Hrvatske po cijeni nižoj od
njezine stvarne vrijednosti (dampinški uvoz), i ako se u ispitnom postupku, koji
provodi Ministarstvo, utvrdi da takav uvoz nanosi ili prijeti nanošenjem štete
domaćoj proizvodnji, Vlada će propisati antidampinšku pristojbu na uvoz te robe.
(2) Antidampinška pristojba može se propisati zbog otklanjanja učinaka dampinga
za robu čije puštanje u slobodan promet na carinsko područje Republike Hrvatske
uzrokuje štetu ili prijetnju štetom.
(3) Antidampinška pristojba propisuje se nakon provedenog ispitnog postupka
kojim se utvrđuje postojanje dampinškog uvoza, štete nastale takvim uvozom te
uzročne veze između takvog uvoza i štete za domaću proizvodnju.
Članak 44.
(1) Zahtjev za propisivanjem antidampinške pristojbe podnosi bilo koja fizička
ili pravna osoba odnosno trgovinsko ili gospodarsko udruženje koje djeluje u ime
domaće proizvodnje.
(2) Ako Ministarstvo utvrdi da su zahtjev podnijeli proizvođači iz stavka 1.
ovoga članka ili osoba koju su oni ovlastili za podnošenje zahtjeva, provest će
ispitni postupak.
Članak 45.
Način provedbe članka 43. i 44. propisuje Vlada uredbom na prijedlog Ministarstva.
5. Kompenzacijske mjere
Članak 46.
(1) Kompenzacijska pristojba može se propisati zbog otklanjanja učinka subvencioniranog uvoza, odnosno subvencije koja je odobrena izravno ili neizravno za proizvodnju, izvoz ili prijevoz robe u zemlji podrijetla ili zemlji izvoza za robu čije puštanje u slobodan promet na carinsko područje Republike Hrvatske uzrokuje štetu ili prijetnju štetom.
Članak 47.
(1) Zahtjev za propisivanjem kompenzacijske pristojbe podnosi bilo koja fizička
ili pravna osoba odnosno trgovinsko ili gospodarsko udruženje koje djeluje u ime
domaće proizvodnje.
(2) Ako Ministarstvo utvrdi da su zahtjev podnijeli proizvođači iz stavka 1.
ovoga članka ili osoba koju su oni ovlastili za podnošenje zahtjeva, provest će
ispitni postupak.
Članak 48.
Način provedbe članka 46. i 47. propisuje Vlada uredbom na prijedlog Ministarstva.
6. Dozvole za izvoz i uvoz robe
Članak 49.
(1) Radi izvršavanja međunarodnih ugovora, osiguranja državne sigurnosti,
zaštite života i zdravlja ljudi, životinja i biljaka te zaštite prirode, okoliša
i neobnovljivih prirodnih bogatstva Republike Hrvatske, zaštite javnog morala,
nadzora izvoza i uvoza kulturnih dobara i kulturnih predmeta sukladno posebnim
propisima i pojedinih plemenitih kovina, određena se roba može izvoziti i
uvoziti na temelju dozvola.
(2) Robu koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola te postupak izdavanja dozvola
propisuje Vlada uredbom na prijedlog Ministarstva.
Članak 50.
Dozvole za izvoz i uvoz robe iz članka 49. ovoga Zakona izdaje Ministarstvo, odnosno drugo tijelo sukladno posebnim propisima.
7. Certifikat za izvoz i uvoz
Članak 51.
(1) Izvoz neobrađenih dijamanata iz Republike Hrvatske prati certifikat koji je
izdalo Ministarstvo i ovjerila nadležna ispostava Carinske uprave Republike
Hrvatske.
(2) Uvoz neobrađenih dijamanata na carinsko područje Republike Hrvatske prati
certifikat izdan od strane nadležnih tijela zemlje izvoznice, a ovjerava ga
nadležna ispostava Carinske uprave Republike Hrvatske.
(3) Vlada na prijedlog Ministarstva uredbom propisuje nadzor uvoza i izvoza
neobrađenih dijamanata.
OSNIVANJE STRANIH PREDSTAVNIŠTAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Članak 52.
(1) Strane osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, mogu osnovati
predstavništvo u Republici Hrvatskoj.
(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu otvoriti jedan ili više ogranaka
predstavništva u Republici Hrvatskoj.
(3) Predstavništvo nije pravna osoba i poslove obavlja po nalogu strane osobe
koja ga je osnovala.
(4) Predstavništvo ne može obavljati gospodarsku djelatnost nego samo poslove
istraživanja tržišta i predstavljanja strane osobe koja ga je osnovala.
(5) Prije otvaranja predstavništva u Republici Hrvatskoj osoba iz stavka 1.
ovoga članka dužna je predstavništvo upisati u Registar predstavništva stranih
osoba koji se vodi u Ministarstvu.
(6) Vlada na prijedlog Ministarstva uredbom propisuje uvjete za osnivanje i rad
predstavništva stranih osoba u Republici Hrvatskoj.
PRAVA FIZIČKIH OSOBA PRI UVOZU I IZVOZU
Članak 53.
(1) Domaće i strane fizičke osobe mogu slobodno unositi i primati iz inozemstva,
odnosno iznositi i slati u inozemstvo predmete osobne prtljage, hranu i predmete
za osobne potrebe i potrebe članova svoje obitelji, predmete za potrebe svog
domaćinstva i životinje, u količinama koje nisu namijenjene preprodaji. Predmeti
naslijeđeni u inozemstvu mogu se slobodno unositi, a iznositi – uz uvjet
uzajamnosti. Predmeti predviđeni međudržavnim ugovorima mogu se slobodno unositi
i iznositi u skladu s tim ugovorima.
(2) Uvjet uzajamnosti iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na naslijeđene
predmete državljana zemalja članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
(3) Domaće i strane fizičke osobe mogu iznositi i slati u inozemstvo robu,
odnosno kulturna dobra i kulturne predmete prema posebnim propisima samo na
temelju suglasnosti ministarstva nadležnog za kulturu.
(4) Fizičke osobe koje radi preseljenja uvoze opremu namijenjenu za obavljanje
djelatnosti, istu mogu uvoziti u skladu s carinskim propisima.
(5) Ukoliko se radi o zaštićenim divljim svojtama te njihovim dijelovima i
derivatima radnje iz stavka 1. ovoga članka, mogu se obavljati samo uz prethodno
dopuštenje tijela nadležnog za poslove zaštite prirode.
Članak 54.
(1) Domaće i strane fizičke osobe koje dolaze privremeno u Republiku Hrvatsku,
odnosno odlaze privremeno u inozemstvo, mogu privremeno uvoziti, unositi ili
primati iz inozemstva, odnosno privremeno izvoziti, iznositi ili slati u
inozemstvo predmete koji su im potrebni za vrijeme privremenog boravka u
Republici Hrvatskoj, odnosno u inozemstvu u skladu s ovim Zakonom, carinskim
propisima, posebnim propisima o zaštiti prirode i kulturnih dobara, međunarodnim
konvencijama i ugovorima.
(2) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka mogu se uporabiti samo za namjene zbog
kojih su privremeno uvezeni, uneseni ili primljeni, odnosno izvezeni, izneseni
ili poslani.
V. OGRANIČENJA OBAVLJANJA TRGOVINE
Članak 55.
(1) Vlada može posebnim propisom privremeno ograničiti obavljanje trgovine u
slučaju:
– prirodnih i drugih nepogoda u Republici Hrvatskoj, kada nastane ili bi mogao
nastati osjetni poremećaj u trgovini, poremećaj u opskrbi pučanstva ili
poremećaj na drugim područjima koja ugrožavaju siguran i zdrav život građana,
– značajnijih poremećaja na domaćem tržištu radi pomanjkanja robe nužno potrebne
za proizvodnju, preradu i za život građana,
– u slučaju ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti
Republike Hrvatske,
– potrebe osiguranja proizvoda, sirovina i reprodukcijskog materijala od
posebnoga strateškog značaja za obranu Republike Hrvatske,
– provedbe obveza utvrđenih rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
(2) Vlada će propisati ograničenja obavljanja trgovine u slučaju iz stavka 1.
ovoga članka, samo ako poremećaj nije moguće otkloniti drugim mjerama ili ako
potrebe nije moguće podmiriti iz robnih zaliha, uvozom ili drugim mjerama
gospodarske politike.
Članak 56.
U slučajevima iz članka 55. stavka 1. ovoga Zakona, Vlada može propisati:
– ograničenje trgovine pojedinom robom ili posebne uvjete za trgovinu pojedinom
robom,
– ograničenje uvoza ili izvoza pojedine robe ili posebne uvjete za uvoz ili
izvoz pojedine robe,
– zabranu trgovcu da obavlja trgovinu pojedinom robom,
– obvezu trgovcu pribavljanja i prodaje određene vrste i količine pojedine robe
te prodaju robe određenim utvrđenim potrošačima po propisanom redoslijedu,
– obvezu pojedinim trgovcima čuvanja određene količine i vrste robe,
– zabranu obavljanja trgovine s određenim zemljama ili institucijama.
VI. RADNO VRIJEME U DJELATNOSTI TRGOVINE
Članak 57.
(1) Trgovac određuje radno vrijeme prodavaonice i drugog oblika trgovine na malo
(u daljnjem tekstu: prodavaonica) u skladu s ovim Zakonom pri čemu će uzeti u
obzir potrebe kupaca, broj radnika zaposlenih u prodavaonici i poštivanje
njihovih prava uređenih ovim Zakonom, Zakonom o radu, drugim radno pravnim
propisima, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i
radničkog vijeća i ugovorom o radu, posebno u pogledu plaće i naknade plaće,
dodataka na plaću, rasporeda i preraspodijele radnog vremena, prekovremenog i
noćnog rada, te stanke, dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora.
(2) Nadzor nad primjenom radno-pravnih odnosa poslodavca i radnika iz stavka 1.
ovoga članka obavlja tijelo državne uprave nadležno za poslove inspekcije rada.
(3) Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanje u postupku protiv
poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili
pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima državne vlasti,
ne može biti razlog za otkaz ugovora o radu.
(4) Obraćanje radnika, zbog osnovane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri
podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima
državne vlasti, ne može biti razlog za otkaz.
(5) Radniku koji zbog osnovane sumnje na korupciju podnese prijavu o toj sumnji
nadležnim tijelima jamči se anonimnost ako nadležno tijelo ocijeni da se radi o
težem obliku korupcije, zaštita od uskraćivanja ili ograničavanja prava
utvrđenih propisima o radu te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja.
(6) Ako radnik u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je
poslodavac postupao protivno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka, na
poslodavcu je teret dokazivanja o opravdanom razlogu otkaza ugovora o radu.
Radno vrijeme prodavaonica
Članak 58.
(1) Prodavaonice mogu od ponedjeljka do subote započeti s radom najranije u 6.00
sati, a završiti s radom najkasnije do 21.00 sat.
(2) Prodavaonice nedjeljom i u dane blagdana ne rade, osim ako je Zakonom
drugačije određeno.
(3) U razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada te tijekom prosinca prodavaonice
mogu raditi nedjeljom.
(4) Prodavaonice iz stavka 3. ovoga članka mogu započeti s radom najranije u
7.00 sati, a završiti s radom najkasnije do 14.00 sati.
(5) Na dan uoči Uskrsa (Velika subota), na dan 24. prosinca (Badnjak) i 31.
prosinca (Stara godina), prodavaonice mogu završiti radom najkasnije do 15.00
sati ako taj dan pada u radni dan.
(6) Ako dani 24. prosinca (Badnjak) i 31. prosinca (Stara godina) padaju u
nedjelju, prodavaonice mogu završiti radom najkasnije do 14.00 sati.
(7) Na dan prvog studenoga (Svi sveti) štandovi i klupe izvan tržnica na malo za
prodaju cvijeća i svijeća i kiosci za prodaju cvijeća i svijeća mogu započeti s
radom najranije u 6.00 sati, a završiti s radom najkasnije do 21.00 sat.
(8) Na dan Uskrsni ponedjeljak i 26. prosinca prodavaonice iz članka 60. stavka
1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona mogu započeti s radom najranije u 7.00
sati, a završiti s radom najkasnije do 14.00 sati.
Članak 59.
Iznimno od odredbi članka 58. stavka 1. i stavka 2. ovoga Zakona od 0 do 24 sata
mogu raditi:
– benzinske postaje i prodavaonice na malo unutar zatvorenog dijela benzinskih
postaja
– prodavaonice na graničnim prilazima, unutar zatvorenih područja autocesta na
odmorištima, unutar zatvorenih područja kolodvora, zrakoplovnih luka, luka i
pristaništa, te luka nautičkog turizma.
Članak 60.
(1) Iznimno od članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, nedjeljom tijekom cijele
godine mogu raditi:
– štandovi i klupe izvan tržnica na malo za prodaju cvijeća i svijeća,
– kiosci za prodaju tiska, cvijeća i svijeća,
– specijalizirane prodavaonice za prodaju kruha i pekarskih proizvoda, tiska,
cvijeća i svijeća,
– benzinske postaje i prodavaonice na malo unutar zatvorenog dijela benzinskih
postaja,
– prodavaonice na graničnim prilazima, unutar zatvorenih područja autocesta na
odmorištima, unutar zatvorenih područja kolodvora, zrakoplovnih luka, luka i
pristaništa, te luka nautičkog turizma.
– specijalizirane prodavaonice za prodaju suvenira.
(2) Prodavaonice iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka mogu započeti s
radom najranije u 7.00 sati, a završiti s radom najkasnije do 14.00 sati, a
prodavaonice iz stavka 1. podstavka 6. ovoga članka mogu započeti s radom
najranije u 6.00 sati, a završiti s radom najkasnije do 21.00 sat.
(3) Prodavaonice i benzinske postaje iz stavka 1. podstavka 4. i 5. ovoga članka
mogu raditi od 0 do 24 sata.
(4) Nedjeljom tijekom cijele godine mogu raditi i:
– prodajni objekti u sklopu bolnica, lječilišta, toplica, hotela i hotelskih
kompleksa, autokampova, muzejsko-galerijskih objekata te nacionalnih parkova i
zooloških vrtova, a sukladno njihovom radnom vremenu,
– prodajni objekti u kojima se prodaju proizvodi namijenjeni promidžbi i zabavi
za vrijeme održavanja događanja u koncertnim dvoranama i kinima, kongresnim
dvoranama, sportskim objektima i igralištima,
– prodavaonice na brodovima – dva sata prije početka i za vrijeme trajanja
plovidbe.
Članak 61.
(1) Radno vrijeme prodavaonice trgovac je dužan istaknuti jasno, vidljivo i
čitljivo na ulazu u prodavaonicu.
(2) Trgovac i kupci dužni su se pridržavati radnog vremena prodavaonice. Trgovac
je dužan 15 minuta prije završetka radnog vremena prodavaonice jednom ili više
puta upozoriti kupce koji se zateknu u prostoru prodavaonice na kraj dnevnog
radnog vremena prodavaonice.
Članak 62.
(1) Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje radno vrijeme prodavaonica odnose se
i na radno vrijeme skladišta i drugih oblika trgovine na veliko.
(2) Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje radno vrijeme prodavaonica, ne odnose
se na radno vrijeme klupa na tržnicama na malo, prodavaonica unutar zatvorenog
dijela tržnica na malo za prodaju prehrambenih proizvoda, tiska, cvijeća,
svijeća i suvenira, kao i prigodnu prodaju (sajmovi, izložbe i sl.), koji mogu
raditi sukladno radnom vremenu tržnica na malo i prigodne prodaje.
(3) Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje radno vrijeme prodavaonica, ne odnose
se na radno vrijeme pokretne prodaje, prodaje na daljinu, direktnu prodaju putem
zastupnika i prodaju u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava.
VII. NEPOŠTENO TRGOVANJE
Članak 63.
(1) Pod nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje trgovca kojima se radi
tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji.
(2) Nepošteno trgovanje je zabranjeno.
Članak 64.
Nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona smatra se osobito:
– prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost,
– reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili
upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih
proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca,
– davanje podataka o drugom trgovcu, ako ti podaci štete ili mogu nanijeti štetu
ugledu i poslovanju drugog trgovca,
– prodaja robe s oznakama ili podacima ili izgledom koji stvaraju ili bi mogli
stvoriti zabunu glede izvora, načina proizvodnje, količine, kakvoće ili drugih
osobina robe,
– radnje trgovaca usmjerene na prekid poslovnih odnosa, između drugih trgovaca
ili koje sprečavaju ili otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca,
– neopravdano neispunjavanje ili raskidanje ugovora s pojedinim trgovcem kako bi
se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcima,
– ugovaranje izvoza robe i usluga po nižoj cijeni ako je drugi trgovac već
ugovorio izvoz takve robe i usluge po višoj cijeni čime se nanosi šteta tom
trgovcu,
– davanje ili obećanje darova, imovinske ili druge koristi drugom trgovcu,
njegovom djelatniku ili osobi koja radi za drugog trgovca, kako bi se davatelju
omogućila pogodnost na štetu drugog trgovca ili potrošača,
– neovlaštena uporaba usluga trgovačkog putnika, trgovačkog predstavnika ili
zastupnika drugog trgovca,
– protupravno pribavljanje poslovne tajne drugog trgovca ili bespravno
iskorištavanje povjerene poslovne tajne drugog trgovca.
Članak 65.
(1) Naknada štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenog trgovanja ostvaruje se
u sudskom postupku.
(2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može podnijeti trgovac koji je oštećen te
komorska i interesna udruženja trgovaca.
(3) Pravo na tužbu iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva protekom roka od jedne
godine od dana kada tužitelj sazna za djelo i počinitelja, a najkasnije tri
godine od dana izvršenja djela.
VIII. NADZOR I UPRAVNE MJERE
Članak 66.
(1) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju
ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na
temelju ovoga Zakona provodi Državni inspektorat i druge inspekcije i carinska
tijela sukladno ovlaštenjima utvrđenim posebnim zakonima.
Članak 67.
Carinska tijela, prilikom carinjenja robe nadziru da li stvarno stanje robe koja se izvozi ili uvozi odgovara propisanom obliku izvoza i drugim propisanim uvjetima za izvoz, odnosno uvoz robe. U obavljanju tog nadzora primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje obavljanje nadzora pri carinjenju robe.
Članak 68.
(1) Nadležni inspektor će u provedbi inspekcijskog nadzora usmenim rješenjem u
zapisniku, do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 30 dana,
zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje djelatnosti trgovine
ako:
– djelatnost trgovine obavlja bez registracije, odobrenja ili dozvole izdane od
nadležnog tijela (članak 7., 8. i 9.),
– trgovinu na veliko određene robe ne obavlja u posebno uređenim i opremljenim
skladištima (članak 8.)
– prodaje proizvode čija je prodaja drugim propisima zabranjena (članak 10.
stavak 2.),
– prodaje alkoholna pića i pića koja sadrže alkohol ili duhanske proizvode
osobama mlađim od 18 godina (članak 11.),
– djelatnost trgovine obavlja bez rješenja nadležnog tijela državne uprave kojim
se utvrđuje da prodajni objekt, oprema i sredstva udovoljavaju propisanim
uvjetima za obavljanje djelatnosti (članak 13.),
– predstavništvo strane osobe obavlja gospodarsku djelatnost ili ako
predstavništvo prije otvaranja nije upisano u Registar (članak 52.)
– se ne pridržava propisanog radnog vremena (članak 58. – 62.),
– se zbog utvrđene povrede propisa treba izreći posebnim propisom predviđena
upravna mjera zabrane prometa određenih proizvoda, a postoji opasnost od njezine
prodaje, prikrivanja, zamjene ili uništenja.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izvršit će se pečaćenjem prodajnog
objekta, opreme i sredstava pomoću kojih se obavlja trgovina, ili na drugi
pogodan način.
(3) Iznimno, mjera pečaćenja iz stavka 1. za radnje iz stavka 1. podstavka 1.,
2., 4., 5., 6. i 7., ovoga članka neće se provesti ako trgovac najkasnije u roku
od pet radnih dana od dana donošenja usmenog rješenja o zabrani obavljanja
djelatnosti trgovine nadležnom inspektoru dostavi dokaze da su utvrđeni
nedostaci iz podstavka 1., 2., 4, 5. i 6. ovoga članka otklonjeni, kao i o
izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna u državni proračun. U
protivnom, rješenje će se provesti pečaćenjem sljedeći radni dan nakon isteka
roka za dostavu propisanih dokaza.
(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan u pisanom obliku
otpraviti stranci u roku od osam dana od dana izricanja zabrane usmenim
rješenjem, osim ako u zapisniku o kontroli izvršenja rješenja utvrdi da su u tom
roku nedostaci otklonjeni. Žalba se može izjaviti samo na pisani otpravak
rješenja. Inspektor je dužan na zahtjev stranke izdati pisano rješenje iako su
nedostaci otklonjeni.
(5) Ako se u poslovnim prostorijama nalaze pokvarljivi proizvodi, trgovac može
pisanim putem, u roku od 24 sata od dana pečaćenja prostorija, zatražiti da se
one privremeno otpečate i da se u prisutnosti inspektora iz njih odmah iznesu
pokvarljivi proizvodi te poduzmu sigurnosne i druge mjere u cilju sprječavanja
nastanka štete, nakon čega će inspektor poslovne prostorije ponovno zapečatiti.
(6) Žalba izjavljena protiv rješenja iz ovoga članka ne odgađa izvršenje
rješenja.
(7) Nadležni inspektor će u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem narediti
otklanjanje nadzorom utvrđenih nedostataka i odrediti primjereni rok u kojem
nedostatke treba otkloniti ili zabraniti prodaju robe ako:
– nema istaknute oznake o zabrani prodaje alkoholnih pića i pića koja sadrže
alkohol ili duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina (članak 11.),
– prodajni objekt ne ispunjava propisane minimalne tehničke i druge uvjete ili
ako nisu ispunjeni propisani uvjeti za prodaju izvan prodajnog objekta (članak
12.),
– trgovac nema podatke o stanju robe (članak 16.),
– proizvodi stavljeni u promet nemaju osiguran servis i rezervne dijelove
(članak 19.),
– trgovac učini neku radnju koja se smatra nepoštenim trgovanjem (članak 64.).
(8) Ako nedostaci iz stavka 7. ovoga članka ne budu otklonjeni u određenom roku,
nadležni inspektor će donijeti rješenje kojim će zabraniti obavljanje
djelatnosti trgovine dok se utvrđeni nedostaci ne otklone.
(9) Prestanak izrečene mjere inspektor će utvrditi u zapisniku o kontroli
izvršenja rješenja.
Članak 69.
(1) Ako nadležni inspektor utvrdi da postoji opasnost da izvršenjem određenog
uvoza može nastati šteta za sigurnost, zdravlje ljudi i životinja, prirodu ili
okoliš, može rješenjem izreći mjeru privremene zabrane izvršenja tog posla.
(2) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne zadržava izvršenje
rješenja.
IX. KAZNENE ODREDBE
Članak 70.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 250.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj pravna osoba ako:
– obavlja djelatnost trgovine, a nije registrirana za obavljanje kupnje i
prodaje robe i/ili obavljanje usluga u trgovini (članak 4.),
– obavlja djelatnost trgovine ili promijeni uvjete obavljanja djelatnosti
trgovine bez rješenja nadležnog ureda državne uprave u županiji, odnosno
nadležnog upravnog tijela Grada Zagreba o ispunjavanju uvjeta za obavljanje
trgovine (članak 13.),
– obavlja trgovinu na malo u određenim vrstama prodajnih objekata suprotno
posebnim propisanim uvjetima (članak 14.),
– osobe koje obavljaju određene poslove u trgovini ne ispunjavaju uvjete
minimalne stručne spreme (članak 15.)
– obavlja trgovinu s inozemstvom suprotno propisanim uvjetima (članak 20.),
– kupuje robu u inozemstvu radi prodaje u inozemstvu ili robu kupljenu u
inozemstvu uvozi ili privremeno uvozi suprotno propisu o ograničavanju tih
poslova (članak 26.),
– se pri uvozu robe ne pridržava mjera zaštite domaće proizvodnje i zaštitnih
pristojbi radi otklanjanja poremećaja (članak
29. – članak 34.),
– se ne pridržava mjera donesenih radi otklanjanja poremećaja na tržištu (članak
56.),
– se u svom poslovanju ne pridržava odredbi kojima je propisano radno vrijeme u
djelatnosti trgovine (članak 58. – članak 62.),
– postupa suprotno odredbama članka 64. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u
pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba-obrtnik, a
za prekršaj iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka i fizička osoba-građanin
novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
Članak 71.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj pravna osoba ako:
– prodaje određenu robu putem dražbe suprotno propisanim uvjetima (članak 6.),
– obavlja trgovinu na veliko suprotno propisanim uvjetima (članak 7.),
– obavlja trgovinu na veliko određene robe u prodajnim objektima koji ne
odgovaraju posebno propisanim uvjetima (članak 8.),
– obavlja trgovinu na malo suprotno propisanim uvjetima (članak 9.),
– obavlja trgovinu na malo izvan prodavaonice, ako taj oblik trgovine obavlja na
štandovima i klupama izvan tržnica na malo, putem kioska, putem automata i
prigodnom prodajom izvan mjesta koje je svojom odlukom odredilo predstavničko
tijelo mjesno nadležnog grada ili općine (članak 10. stavak 3.),
– obavlja trgovinu na malo izvan prodavaonica ako taj oblik trgovine obavlja na
štandovima i klupama izvan tržnica na malo, putem kioska, putem automata i
prigodnom prodajom na površinama koje imaju pristup s javno-prometne površine,
za koje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave nije dalo odobrenje (članak
10. stavak 4.),
– prodaje u trgovini na malo alkoholna pića i druga pića koja sadržavaju alkohol
te duhan i duhanske proizvode suprotno odredbama posebnog propisa osobama mlađim
od 18 godina (članak 11.),
– obavlja poslove direktne prodaje suprotno posebnim propisanim uvjetima (članak
12. stavak 4.),
– ne vodi propisanu evidenciju u trgovini (članak 16.),
– ne osigura na propisani način servis i rezervne dijelove pri prodaju robe na
hrvatskom tržištu (članak 19. stavak 4.),
– obavlja provoz suprotno propisanim uvjetima (članak 21.),
– suprotno ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju ovoga Zakona izvozi ili
uvozi robu bez pribavljene određene potvrde ili ovjerene isprave (članak 22.),
– privremeno izvezenu ili uvezenu robu uporabi za druge namjene, a ne za namjene
za koje je bila privremeno izvezena, odnosno uvezena (članak 24. stavak 1. i
članak 26.),
– suprotno ovom Zakonu ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona uvozi i
izvozi robu bez odobrenog kontingenta (članak 38.) ili bez dozvole (članak 49. i
50.),
– ne izveze ili uveze robu u roku predviđenom odobrenjem (članak 39.),
– suprotno ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju ovoga Zakona izvozi ili
uvozi neobrađene dijamante (članak 51.),
– prije otvaranja predstavništva ili ogranka predstavništva u Republici
Hrvatskoj ne upiše predstavništvo ili ogranak predstavništva u Registar
predstavništva (članak 52.),
– u radu predstavništva postupa suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 52.).
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u
pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba-obrtnik
novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
Članak 72.
Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj
domaća ili strana fizička osoba ako:
– unese ili uveze robu suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 53.),
– s predmetima privremeno izvezenim, iznesenim ili poslanim u inozemstvo,
odnosno privremeno uvezenim, unesenim ili primljenim u Republiku Hrvatsku
postupa suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 54.).
Članak 73.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj fizička osoba koja nije obrtnik ili trgovac pojedinac ako prodaje robu
izvan prodavaonica (tržnice na malo, tržnice na veliko, štandovi, klupe izvan
tržnica na malo, prigodne prodaje, putem pokretne prodaje i sl.) te ako prodaje
proizvode koji se prema posebnim propisima ne mogu prodavati na otvorenim
prostorima, te ako neposredno prodaje robu sa uzgajališta i farmi, a nema
otkupne stanice (članak 10.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj pravna osoba koja upravlja prostorom izvan prodavaonica iz stavka 1.
ovoga članka.
(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka uz novčanu kaznu izvršit će se i
oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem.
Članak 74.
(1) Za prekršaje utvrđene člankom 70. i 71. ovoga Zakona počinjene u istom
prodajnom objektu drugi put u roku od dvije godine od pravomoćnosti prvog
rješenja o prekršaju, uz novčanu kaznu, izreći će se trgovcu i zaštitna mjera
zabrane obavljanja djelatnosti trgovine u tom prodajnom objektu u trajanju od
tri mjeseca.
(2) Za prekršaje utvrđene člankom 70. i 71. ovoga Zakona počinjene u istom
prodajnom objektu treći put u roku od dvije godine od pravomoćnosti drugog
rješenja o prekršaju, uz novčanu kaznu, izreći će se trgovcu i zaštitna mjera
zabrane obavljanja djelatnosti trgovine u tom prodajnom objektu u trajanju od
šest mjeseci.
Članak 75.
(1) Za prekršaje iz članka 70. stavka 1. podstavka 1., 2., 5., 6., 7., 8. i 10.
i. članka 71. stavka 1. podstavka 2., 6., 7. i 13., članka 71. stavka 3. koji se
odnosi na prekršaje iz članka 71. stavka 1. podstavka 1., 2., 5., 6., 7., 8. i
10. i članka 71. stavka 3. koji se odnosi na prekršaje iz članka 71. stavka 1.
podstavka 2., 6., 7. i 13. ovoga Zakona, osim novčane kazne, izvršit će se i
oduzimanje imovinske koristi ostvarene izvršenjem prekršaja i oduzimanje
predmeta koji su uporabljeni ili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili su
nastali izvršenjem prekršaja.
(2) Za prekršaj iz članka 71. stavka 1. podstavka 14. i članka 71. stavka 3.
koji se odnosi na prekršaj iz članka 71. stavka 1. podstavka 14. ovoga Zakona
osim novčane kazne može se izvršiti i oduzimanje predmeta koji su uporabljeni
ili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja.
(3) Predmeti iz stavka 1. ovoga članka koji se izvoze ili uvoze, mogu se staviti
pod carinski nadzor, do okončanja prekršajnog postupka.
Članak 76.
(1) Prekršajni postupak za prekršaje iz članka 70. stavka 1. podstavka 6. i
članka 71. stavka 1. podstavka 14. ovoga Zakona, vodi Devizni inspektorat
Republike Hrvatske.
(2) Prekršajni postupak za prekršaje iz članka 71. stavka 1. podstavka 12. i
članka 72. ovog Zakona vodi Carinska uprava.
X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 77.
(1) Vlada će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
donijeti uredbe iz članka 6. stavka 3., članka 7. stavka 6., članka 8. stavka
1., članka 14. stavka 2., članka 49. stavka 2. i članka 52. stavka 6. ovoga
Zakona
(2) Ministar će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
donijeti Pravilnik o klasifikaciji prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo
iz članka 9. stavka 7. ovoga Zakona.
(3) Ministar će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
donijeti pravilnike iz članka 12. stavka 2. i stavka 4. i članka 15. stavka 2.
ovoga Zakona.
(4) Ministar nadležan za obranu će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona donijeti Pravilnik iz članka 9. stavka 8. ovoga Zakona.
(5) Predstavničko tijelo mjesno nadležnog grada ili općine dužno je donijeti
propis na osnovi ovlaštenja iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona u roku od tri
mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 78.
(1) Sljedeći propisi doneseni na temelju Zakona o trgovini (»Narodne novine«,
br. 11/96., 75/99., 76/99., 62/01., 109/01., 49/03., 96/03. i 103/03.) ostaju na
snazi do donošenja novih propisa u skladu s odredbama ovoga Zakona:
– Uredba o uvjetima za obavljanje trgovine na veliko i trgovine s inozemstvom za
određenu robu (»Narodne novine«, br. 16/02., 129/04., 121/06. i 20/07.),
– Uredba o posebnim uvjetima za obavljanje trgovine na malo u određenim vrstama
prodavaonica (»Narodne novine«, br. 105/01.),
– Uredba o dražbama (javnim nadmetanjima) određenih drvnih proizvoda (»Narodne
novine«, br. 7/99., 16/02. i 112/07.),
– Uredba o određivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (»Narodne
novine«, br. 128/07. i 8/08.),
– Pravilnik o minimalnim tehničkim uvjetima za poslovne prostorije u kojima se
obavlja trgovina i posredovanje u trgovini i uvjetima za prodaju robe izvan
prostorija (»Narodne novine«, br. 37/98., 73/02., 153/02. i 12/06.).
(2) Sljedeći propisi doneseni na temelju Zakona o trgovini (»Narodne novine«,
br. 11/96., 75/99., 76/99., 62/01., 109/01., 49/03., 96/03. i 103/03.) ostaju na
snazi do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji:
– Uredba o mjerama zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza (»Narodne
novine«, br. 73/02. i 33/03.),
– Uredba o nadzoru uvoza i izvoza neobrađenih dijamanata (»Narodne novine«, br.
97/03., 142/03., 176/04., 14/06. i 90/07.),
– Uredba o postupku i načinu utvrđivanja antidampinške i kompenzacijske
pristojbe (»Narodne novine«, br. 139/04.).
(3) U Pravilniku o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo
(»Narodne novine«, br. 80/01.) 1. siječnja 2009. prestaju važiti odredbe koje se
odnose na radno vrijeme prodavaonica nedjeljom.
Članak 79.
Odredbe članka 15. ovoga Zakona ne odnose se na osobe koje su prije stupanja ovoga Zakona na snagu, na temelju ugovora o radu bile zaposlene na radnim mjestima prodavača, blagajnika ili trgovačkog poslovođe.
Članak 80.
Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ovoga Zakona.
Članak 81.
(1) Trgovci koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju djelatnost
trgovine dužni su uskladiti svoje poslovanje s odredbama pravilnika iz članka
12. stavka 2. ovoga zakona u roku od 3 godine od dana stupanja na snagu tog
pravilnika.
(2) Trgovcu koji ne uskladi svoje poslovanje sukladno stavku 1. ovoga članka
nadležni ured rješenjem će utvrditi prestanak važenja izdanog rješenja o
ispunjavanju minimalnih tehničkih, općih sanitarnih i zdravstvenih uvjeta za
poslovne prostorije, opremu i uređaje.
Članak 82.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o trgovini (»Narodne novine«, br. 11/96., 75/99., 76/99., 62/01., 109/01., 49/03., 96/03. i 103/03.).
Članak 83.
Na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju prestaju važiti odredbe članka 19. do 22., članka 24. i 25., članka 28. do 48., članka 51., 53. i 54. ovoga Zakona, a odredbe članka 52., 55. i 56. ovoga Zakona prestaju važiti za države članice Europske unije.
Članak 84.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim
odredaba članka 58. stavaka 2., 3. i 4., članka 60. i članka 70. stavka 1.
podstavka 9. u dijelu koji se odnosi na radno vrijeme prodavaonica nedjeljom,
koje stupaju na snagu
1. siječnja 2009. godine.
27Klasa: 330-01/08-01/01
Zagreb, 15. srpnja 2008.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.