HRVATSKI SABOR
1138
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O VODI ZA LJUDSKU POTROŠNJU
Proglašavam Zakon o vodi za ljudsku potrošnju, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 26. travnja 2013. godine.
Klasa: 011-01/13-01/96
Urbroj: 71-05-03/1-13-2
Zagreb, 2. svibnja 2013.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Ivo Josipović, v. r.
ZAKON
O VODI ZA LJUDSKU POTROŠNJU
I. TEMELJNE ODREDBE
Svrha Zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje zdravstvena ispravnost vode za ljudsku potrošnju, nadležno tijelo za provedbu ovoga Zakona i način izvještavanja Europske komisije o provedbi ovoga Zakona, obveze pravnih osoba koje obavljaju opskrbu vodom za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj, načini postupanja i izvješćivanja u slučaju odstupanja od parametara za provjeru sukladnosti vode za ljudsku potrošnju, monitoring (praćenje) i druge službene kontrole zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju i njihovo financiranje, a u cilju zaštite ljudskog zdravlja od nepovoljnih utjecaja bilo kojeg onečišćenja vode za ljudsku potrošnju i osiguravanja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju na području Republike Hrvatske.
(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju ovoga Zakona, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.
Instrumenti usklađivanja
Članak 2.
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom Vijeća 1998/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 05. 12. 1998.) – u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća 1998/83/EZ.
Područje primjene
Članak 3.
(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na sve vode bez obzira na njihovo porijeklo u prirodnom (izvornom) stanju ili nakon obrade, ako se koriste kao voda za ljudsku potrošnju ili u svrhu proizvodnje, prerade, očuvanja i distribucije hrane, predmeta koji dolaze u neposredni dodir s hranom i predmeta opće uporabe, neovisno o tome je li isporučena iz razvodne mreže ili u ambalaži koja udovoljava posebnim propisima.
(2) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na projektiranje građevina u kojima se koristi voda za ljudsku potrošnju i na ispitivanje zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u građevinama.
(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na vodu namijenjenu za medicinske svrhe, prirodne mineralne, prirodne izvorske vode i stolne vode koje su uređene posebnim propisima, osim u dijelu u kojem se isti pozivaju na odredbe ovoga Zakona.
Pojmovi
Članak 4.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. Voda namijenjena za ljudsku potrošnju je:
a) sva voda koja je u svojem izvornom stanju ili nakon obrade namijenjena za piće, kuhanje, pripremu hrane ili druge potrebe kućanstava, neovisno o njezinom porijeklu te neovisno o tome potječe li iz sustava javne vodoopskrbe, iz cisterni ili iz boca odnosno posuda za vodu,
b) sva voda koja se rabi u industrijama za proizvodnju hrane u svrhu proizvodnje, obrade, očuvanja ili stavljanja na tržište proizvoda ili tvari namijenjenih za ljudsku potrošnju, osim ako nadležno tijelo ne utvrdi da kakvoća vode ne može utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane u njezinom konačnom obliku.
2. Javna vodoopskrba je djelatnost zahvaćanja vode namijenjene ljudskoj potrošnji iz tijela podzemnih i površinskih voda i njezine obrade te isporuke do krajnjeg korisnika ili do drugoga javnog isporučitelja vodne usluge za više od 50 ljudi ili 10 m³/dan, ako se ti poslovi obavljaju putem vodnih građevina javne vodoopskrbe kojima upravljaju pravne osobe registrirane za obavljanje javne vodoopskrbe – javni isporučitelji vodnih usluga javne vodoopskrbe.
3. Lokalna vodoopskrba je zahvaćanje vode namijenjene ljudskoj potrošnji iz tijela podzemnih i površinskih voda te isporuka do krajnjeg korisnika putem vodnih građevina za lokalnu vodoopskrbu kojima ne upravlja pravna osoba registrirana za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe.
4. Uzorak vode je količina vode uzeta jednokratno na jednom mjestu na propisani način u svrhu laboratorijske analize.
5. Uzorkovanje je postupak uzimanja uzorka vode za laboratorijsku analizu iz izvorišta, pojedinih vodoopskrbnih objekata i drugih mjesta propisanih ovim Zakonom u određenim vremenskim razmacima.
6. Analiza vode je određivanje senzorskih, fizikalno-kemijskih, kemijskih, mikrobioloških i drugih svojstava vode radi utvrđivanja njezine zdravstvene ispravnosti.
7. Vodocrpilište (vodozahvat) je zahvat vode na mjestu gdje voda prirodno izvire na površinu odnosno na mjestu gdje se putem zdenca voda crpi iz tijela podzemne vode. Vodocrpilište je i zahvat vode na mjestu na kojem se zahvaća voda iz tijela površinske vode.
8. Vodoopskrbni sustav je sustav opskrbe vodom za ljudsku potrošnju koji ima uređeno i zaštićeno vodocrpilište, uređaj za kondicioniranje, vodospremu, crpne stanice, glavni dovodni cjevovod i vodoopskrbnu mrežu.
9. Vodne građevine za vodoopskrbu su građevine i pripadajući uređaji pomoću kojih se zahvaća voda te prikuplja, prerađuje i isporučuje potrošačima.
10. Vodoopskrbna mreža je sustav vodoopskrbnih cjevovoda kojima se voda transportira od vodocrpilišta do potrošača. Hidranti i zasuni su sastavni dijelovi vodoopskrbne mreže.
11. Unutarnja vodoopskrbna mreža je sustav cijevi, ventila, slavina, sanitarnog pribora i drugih priključaka unutar stambenih i drugih građevina nakon vodomjera. Za unutarnju mrežu odgovoran je korisnik odnosno vlasnik građevine, a ne javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe.
12. Ekvivalent stanovnika (ES) je potrošnja vode od 200 litara na dan po stanovniku.
13. Iznenadno onečišćenje je nagli prodor štetnih i/ili opasnih tvari i/ili mikroorganizama u količinama koje mogu biti štetne ili opasne za zdravlje ljudi u vodocrpilište ili vodoopskrbne objekte, a posljedica je ljudske aktivnosti.
14. Izvanredno onečišćenje je stanje nakon elementarne i druge nepogode ili nakon akcidentalnog onečišćenja voda koje nije posljedica ljudske aktivnosti, a proglašava ga nadležno tijelo državne uprave.
15. Higijensko-epidemiološke indikacije su indikacije koje ukazuju na mogućnost onečišćenja vode mikrobiološkim, fizikalnim, kemijskim i radioaktivnim tvarima, zbog tehničkog stanja vodoopskrbnih objekata, stanja okoliša, elementarnih nepogoda, akcidentalnog i drugog iznenadnog onečišćenja i epidemiološke situacije.
16. M.D.K. je kratica za »maksimalno dopuštena koncentracija«.
17. Sukladnost je usklađenost dobivenih rezultata s M.D.K. vrijednostima.
18. Hidrološka godina je razdoblje punog hidrološkog ciklusa koje je promjenjivo i traje od sedam do sedamnaest mjeseci, ovisno o klimatskim karakteristikama i zemljopisnom položaju.
19. Službena kontrola je svaki oblik kontrole uključujući inspekcijski nadzor koju obavlja osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola nadležnog tijela.
20. Monitoring vode za ljudsku potrošnju podrazumijeva sustavno praćenje zdravstvene ispravnosti vode provođenjem niza planiranih mjerenja i analiza pojedinih parametara vode za ljudsku potrošnju, kako bi se utvrdila njezina sukladnost s propisanim vrijednostima, a obuhvaća redovni i revizijski monitoring (praćenje).
Zdravstveno ispravna voda za ljudsku potrošnju
Članak 5.
Zdravstveno ispravnom vodom za ljudsku potrošnju smatra se voda koja:
– ne sadrži mikroorganizme, parazite i njihove razvojne oblike u broju koji predstavlja opasnost za zdravlje ljudi,
– ne sadrži štetne tvari u koncentracijama koje same ili zajedno s drugim tvarima predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi,
– ne prelazi vrijednosti parametara zdravstvene ispravnosti vode, propisane pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
Parametri za provjeru sukladnosti vode za ljudsku potrošnju
Članak 6.
(1) Parametri za provjeru sukladnosti vode za ljudsku potrošnju su parametri zdravstvene ispravnosti i indikatorski parametri, propisani pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(2) Voda za ljudsku potrošnju mora ispunjavati parametre za provjeru sukladnosti vode za ljudsku potrošnju na sljedećim mjestima:
– na mjestu potrošnje vode,
– na slavini cisterne ako se koristi kao voda za ljudsku potrošnju,
– na mjestu punjenja u boce ili drugu ambalažu za vode u originalnom pakiranju te tijekom trajanja roka valjanosti proizvoda i
– u objektima za poslovanje s hranom, na mjestu gdje se voda koristi u proizvodnji hrane, predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom i predmeta opće uporabe.
(3) Za vode u originalnom pakiranju koje se stavljaju na tržište u bocama ili drugoj ambalaži ne može se podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja iz članaka 21., 22. i 23. ovoga Zakona.
(4) Pravne osobe koje obavljaju djelatnost punjenja vode u boce i drugu ambalažu, a koja je namijenjena stavljanju na tržište, obvezne su izraditi i provoditi plan uzorkovanja s propisanom učestalošću i definiranim parametrima ispitivanja, u skladu s pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
Zaštita od onečišćenja vode za ljudsku potrošnju
Članak 7.
(1) Sva vodocrpilišta vode koja su namijenjena ljudskoj potrošnji, kao i vodoopskrbni objekti, moraju biti zaštićeni od slučajnog ili namjernog onečišćenja i drugih utjecaja koji mogu ugroziti zdravstvenu ispravnost vode za ljudsku potrošnju.
(2) Kod korištenja vode za javnu vodoopskrbu prednost ima voda kojoj nije potrebna dodatna obrada.
(3) Vodi se ne smiju dodavati nikakve tvari osim onih koje zahtijeva postupak obrade ili dezinfekcije.
(4) Materijali i drugi predmeti koji su u dodiru s vodom za ljudsku potrošnju, a čija se sukladnost dokazuje po posebnom propisu, ne smiju imati utjecaj na njezinu zdravstvenu ispravnost.
II. NADLEŽNO TIJELO
Članak 8.
(1) Nadležno tijelo za provedbu ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona je ministarstvo nadležno za zdravlje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
(2) Za provedbu posebnih stručnih poslova i savjetovanja Ministarstva, ministar nadležan za zdravlje može ovlastiti pravne osobe s javnim ovlastima i druge javne ustanove.
(3) Pri provedbi ovoga Zakona Ministarstvo surađuje s ministarstvom nadležnim za vodno gospodarstvo i poljoprivredu, ministarstvom nadležnim za graditeljstvo i Hrvatskim vodama – pravnom osobom za upravljanje vodama (u daljnjem tekstu: Hrvatske vode).
Članak 9.
(1) Izvješćivanje Europske komisije o provedbi ovoga Zakona provode Hrvatske vode.
(2) Ministarstvo je obvezno obavještavati Europsku komisiju putem Hrvatskih voda o odobravanju prekoračenja M.D.K. vrijednosti u skladu s odredbom članka 23. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo je obvezno dostaviti Europskoj komisiji putem Hrvatskih voda trogodišnje izvještaje o rezultatima monitoringa zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju, u roku od dva mjeseca od njihovog objavljivanja.
Članak 10.
(1) Ministar nadležan za zdravlje je ovlašten donijeti pravilnike, naredbe i naputke za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije donesenih na temelju Direktive Vijeća 1998/83/EZ.
(2) Ministar nadležan za zdravlje pravilnicima propisuje:
– parametre za provjeru sukladnosti, vrste i opseg analiza uzoraka u svrhu ispitivanja parametara za provjeru sukladnosti, učestalost uzimanja uzoraka vode za ljudsku potrošnju u sklopu redovitog i revizijskog monitoringa, kao i metode laboratorijskog ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju,
– sanitarno-tehničke i higijenske te druge uvjete koje moraju ispunjavati vodoopskrbni objekti.
(3) Ministar nadležan za zdravlje pravilnikom iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka propisuje i vrste i opseg analiza te broj potrebnih uzoraka vode u svrhu ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u građevinama prije izdavanja uporabne dozvole.
(4) Pravilnike iz stavka 2. podstavka 1. i 2. ovoga članka donosi ministar nadležan za zdravlje uz suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje i graditeljstvo.
(5) Ministar nadležan za zdravlje na temelju mišljenja Stručnog povjerenstva iz članka 11. ovoga Zakona donosi i druge odluke ili akte u cilju provedbe odredbi ovoga Zakona.
Stručno povjerenstvo za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji
Članak 11.
(1) Ministar nadležan za zdravlje imenuje Stručno povjerenstvo za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji (u daljnjem tekstu: Stručno povjerenstvo) na mandat od pet godina, kao stručno i savjetodavno tijelo koje predlaže mjere te daje preporuke i upute u cilju osiguravanja zdravstvene ispravnosti vode namijenjene za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj.
(2) Stručno povjerenstvo ima devet članova, a čine ga:
– dva predstavnika Ministarstva (jedan predstavnik se bira za predsjednika),
– jedan predstavnik ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo,
– jedan predstavnik ministarstva nadležnog za okoliš,
– jedan predstavnik ministarstva nadležnog za graditeljstvo,
– jedan predstavnik Hrvatskih voda,
– jedan predstavnik Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo,
– jedan predstavnik županijskih zavoda za javno zdravstvo i
– jedan predstavnik Hrvatskog zavoda za toksikologiju.
(3) Stručno povjerenstvo donosi poslovnik o radu, kojim se pobliže uređuje način njegova rada te izbor predsjednika i zamjenika predsjednika Stručnog povjerenstva.
Članak 12.
(1) Stručno povjerenstvo iz članka 11. ovoga Zakona obavlja sljedeće poslove:
1. daje stručno mišljenje na zahtjev stranaka u postupku izdavanja odobrenja za odstupanja od maksimalno dopuštenih količina parametara za provjeru sukladnosti, propisanih pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, ako se radi o parametru koji ne predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi,
2. predlaže M.D.K. vrijednost za pokazatelje koji nisu navedeni u pravilniku iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona,
3. izrađuje preporuke i upute vezano za novonastale okolnosti izazvane onečišćenjem,
4. može predložiti za sve javne vodoopskrbne sustave i vodocrpilišta namijenjena za javnu vodoopskrbu, osim parametara sukladnosti propisanih pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, praćenje dodatnih pokazatelja zdravstvene ispravnosti:
a) ovisno o prirodnom sastavu vode,
b) ovisno o tehnologiji obrade vode,
c) ovisno o procjeni ugroženosti tvarima prisutnim u okolišu, a koje mogu potencijalno ugroziti vodocrpilište i vodu za ljudsku potrošnju,
d) ovisno o procjeni ugroženosti tvarima prisutnim u građevnim proizvodima u dodiru s vodom za ljudsku potrošnju, a koje mogu potencijalno ugroziti vodocrpilište i vodu za ljudsku potrošnju,
e) ovisno o higijensko-epidemiološkoj indikaciji.
5. predlaže povećanje ili smanjenje učestalosti uzimanja uzoraka vode namijenjene za ljudsku potrošnju, sukladno procjeni rizika, a osobito:
a) ako se analizom vode za ljudsku potrošnju utvrdi da je zdravstveno neispravna i potencijalno može ugroziti zdravlje ljudi,
b) u slučaju iznenadnog onečišćenja ili elementarne nepogode,
c) ako postoje higijensko-epidemiološke indikacije,
6. predlaže dodatne dijelove sadržaja godišnjeg i trogodišnjeg izvještaja,
7. obavlja procjenu rizika za sva odstupanja indikatorskih parametara i parametara zdravstvene ispravnosti te predlaže mjere koje se trebaju poduzeti,
8. u suradnji s Ministarstvom priprema stručno obrazloženje Europskoj komisiji za sve parametre za koje se traži odstupanje,
9. sudjeluje u izradi mišljenja u slučaju potrebe zauzimanja stajališta Republike Hrvatske pred tijelima Europske unije.
(2) U slučaju potrebe poduzimanja hitnih mjera i/ili incidentnih situacija, Stručno povjerenstvo se sastaje odmah ili održava telefonsku sjednicu.
Službeni laboratoriji
Članak 13.
(1) Službeni laboratoriji za obavljanje analiza u svrhu provođenja monitoringa i drugih službenih kontrola vode za ljudsku potrošnju su laboratoriji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i zavoda za javno zdravstvo županije, odnosno Grada Zagreba, ako ispunjavaju uvjete propisane stavkom 2. ovoga članka.
(2) Službeni laboratoriji iz stavka 1. ovoga članka moraju biti akreditirani prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, a za parametre koji se ispituju metodama koje nisu akreditirane obvezni su uspješno provoditi međulaboratorijske usporedbe najmanje jedan puta u pet godina.
(3) Osim laboratorija iz stavka 1. ovoga članka, u svrhu ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u građevinama prije izdavanja uporabne dozvole, uzorke uzimaju i analize provode i drugi laboratoriji akreditirani prema normi HRN EN ISO/IEC 17025, a za parametre koji se ispituju metodama koje nisu akreditirane, obvezni su uspješno provoditi međulaboratorijske usporedbe najmanje jedanput u pet godina.
(4) Ministar nadležan za zdravlje donosi rješenje kojim utvrđuje da laboratoriji iz stavaka 1. i 3. ovoga članka ispunjavaju propisane uvjete iz stavka 2. ovoga članka.
(5) Laboratoriji iz stavaka 1. i 3. ovoga članka obvezni su dostavljati Ministarstvu dokumentaciju i izvješće o svim metodama za koje su akreditirani ili metodama za koje uspješno provode međulaboratorijske usporedbe, do 1. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
Članak 14.
(1) Ministar nadležan za zdravlje donosi popis službenih laboratorija iz članka 13. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona za provođenje analiza vode za ljudsku potrošnju.
(2) Popis službenih laboratorija objavljuje se u »Narodnim novinama« i na mrežnim stranicama Ministarstva, za sve laboratorije kojima je izdano rješenje iz članka 13. stavka 4. ovoga Zakona.
(3) Ministar nadležan za zdravlje jedan puta godišnje osniva Stručno povjerenstvo za nadzor službenih laboratorija koji provode analize, u svrhu provođenja odredbi ovoga Zakona.
(4) Ako Stručno povjerenstvo iz stavka 3. ovoga članka utvrdi neusklađenost u radu laboratorija i provođenju analiza vode za ljudsku potrošnju, ministar nadležan za zdravlje donosi rješenje kojim utvrđuje da laboratorij više ne ispunjava propisane uvjete iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona i da se laboratorij briše s popisa službenih laboratorija.
(5) Protiv rješenja iz članka 13. stavka 4. ovoga Zakona i stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba nego se može pokrenuti upravni spor.
III. OBVEZE PRAVNIH OSOBA KOJE OBAVLJAJU DJELATNOST JAVNE VODOOPSKRBE
Članak 15.
(1) Pravna osoba koja obavlja djelatnost javne vodoopskrbe obvezna je osigurati da voda za ljudsku potrošnju koju isporučuje ispunjava sve propisane parametre za provjeru sukladnosti.
(2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka mora:
– zaštititi i održavati vodoopskrbne objekte kojima upravlja odnosno koje koristi,
– osigurati da vodoopskrbni objekti udovoljavaju sanitarno-tehničkim i higijenskim te drugim uvjetima propisanim pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona,
– uspostaviti sustav samokontrole zdravstvene ispravnosti vode na osnovi sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (u daljnjem tekstu: sustav samokontrole (HACCP)), koji omogućava prepoznavanje kontrolnih točaka i kritičnih kontrolnih točaka u cjelokupnom sustavu zahvaćanja, obrade i isporuke vode, a unutar sustava samokontrole moraju se odrediti prikladna mjesta i učestalost uzorkovanja vode u svrhu kontrole njezine zdravstvene ispravnosti (plan uzorkovanja),
– prijaviti Stručnom povjerenstvu iz članka 11. ovoga Zakona i mjesno nadležnoj sanitarnoj inspekciji svako odstupanje parametara zdravstvene ispravnosti i indikatorskih parametara u vodi za ljudsku potrošnju od M.D.K. vrijednosti, propisanih pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, u roku od 24 sata od kada je odstupanje otkriveno te
– obavijestiti nadležna tijela državne uprave kada je radi uklanjanja uzroka nesukladnosti s propisanim parametrima potrebno provesti mjere na vodozaštitnom području.
Članak 16.
(1) Pravna osoba koja obavlja djelatnost javne vodoopskrbe na vodoopskrbnom području mora obavljati ispitivanje vode na vodocrpilištu kojim upravlja odnosno na kojem obavlja djelatnost javne vodoopskrbe u opsegu analize na kemijske, mikrobiološke i indikatorske parametre, propisane pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(2) Kod obavljanja ispitivanja vode na vodocrpilištu iz stavka 1. ovoga članka, pravna osoba iz stavka 1. ovog članka mora:
– provoditi analize u laboratoriju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ili zavoda za javno zdravstvo županije, odnosno Grada Zagreba,
– provoditi ispitivanje vode jedanput tijekom hidrološke godine.
(3) Na ispitivanje vode na vodocrpilištu na odgovarajući način se primjenjuju odredbe posebnih propisa kojima se uređuje identifikacija voda za ljudsku potrošnju.
Članak 17.
(1) Prije korištenja novoga vodocrpilišta u svrhu javne vodoopskrbe, pravna osoba mora obaviti ispitivanje te vode u laboratoriju najmanje četiri puta godišnje u jednoj hidrološkoj godini, na sve mikrobiološke, kemijske i indikatorske parametre propisane pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(2) Ako vodocrpilište nije korišteno više od šest mjeseci, prije njegovog ponovnog korištenja pravna osoba mora obaviti jednokratno ispitivanje u laboratoriju na sve mikrobiološke, kemijske i indikatorske parametre propisane pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(3) Ispitivanja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obavljaju službeni laboratoriji iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona.
Članak 18.
(1) Pravna osoba obvezna je nadležnom tijelu, odnosno osobama ovlaštenim za provedbu službenih kontrola, omogućiti uzimanje potrebne količine uzoraka vode u svrhu provođenja službenih kontrola odnosno monitoringa.
(2) Pravna osoba obvezna je nadležnom tijelu, odnosno osobama koje provode službene kontrole omogućiti provođenje nesmetanog nadzora i uvid u svu raspoloživu dokumentaciju uključujući i onu dostupnu u elektroničkom obliku, u svrhu kontrole provođenja ovoga Zakona i pravilnika iz članka 10. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.
Članak 19.
(1) Pravna osoba koja opskrbljuje 5.000 stanovnika ili isporučuje dnevno više od 1.000 m³ vode obvezna je izraditi godišnji izvještaj za prethodnu godinu i obavijestiti o istom javnost putem sredstava javnog informiranja.
(2) Godišnji izvještaj iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o:
– količini isporučene vode,
– tehnologiji obrade,
– o razvodnoj mreži,
– kontroli zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju,
– poduzetim mjerama za svako odstupanje od zahtjeva sukladnosti,
– mjerama za poboljšanje kvalitete vode za ljudsku potrošnju i javnog vodoopskrbnog sustava.
(3) Pravna osoba obvezna je dostaviti godišnji izvještaj iz stavka 1. ovoga članka Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
IV. POSTUPAK U SLUČAJU ODSTUPANJA OD PARAMETARA ZA PROVJERU SUKLADNOSTI VODE ZA LJUDSKU POTROŠNJU
Članak 20.
(1) U slučaju kada se sustavom samokontrole (HACCP), monitoringom ili temeljem druge službene kontrole, utvrdi da voda za ljudsku potrošnju ne ispunjava parametre sukladnosti propisane pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, uzimajući u obzir mišljenje nadležnog zavoda za javno zdravstvo i/ili mišljenje Stručnog povjerenstva iz članka 11. ovoga Zakona, pravna osoba obvezna je poduzeti sljedeće mjere:
– ograničiti isporuku vode,
– obavijestiti Stručno povjerenstvo i mjesno nadležnu sanitarnu inspekciju odmah po saznanju, a najkasnije u roku od 24 sata od kada se utvrdila nesukladnost,
– obavijestiti potrošače i dati im odgovarajuće preporuke, osim u slučaju kada Stručno povjerenstvo ocijeni da je prekoračenje vrijednosti takvo da ne može imati utjecaja na zdravlje,
– istražiti uzrok odstupanja od parametara,
– provesti hitne mjere radi uklanjanja uzroka zdravstvene neispravnosti vode.
(2) Ako ograničenje isporuke vode traje više od 24 sata pravna osoba koja obavlja djelatnost javne vodoopskrbe mora osigurati potrošačima opskrbu vodom na drugi način.
(3) Stručno povjerenstvo obvezno je predložiti mjere i procjenu ugroženosti zdravlja ljudi, uzimajući u obzir stupanj prekoračenja M.D.K. pojedinih pokazatelja.
(4) Uspješnost provedenih mjera dokazuje se laboratorijskim ispitivanjem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ili nadležnog zavoda za javno zdravstvo županije, odnosno Grada Zagreba.
(5) O provedenim mjerama iz stavka 1. ovoga članka i rezultatima njihova provođenja, pravna osoba mora voditi evidenciju i dokumentaciju i čuvati je pet godina od provođenja mjera.
Članak 21.
(1) U slučaju elementarne nepogode, iznenadnog onečišćenja vodoopskrbnog sustava ili bilo kojeg drugog uzroka odstupanja od parametara za provjeru sukladnosti koji se postojećim postupcima obrade vode ne može otkloniti, a ne postoji rezervno vodocrpilište, niti mogućnost opskrbe vodom za piće na drugi način, za daljnji rad pravna osoba obvezna je podnijeti zahtjev Ministarstvu za odobravanje odstupanja od M.D.K. vrijednosti.
(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o:
1. vodoopskrbnom sustavu ili dijelu sustava na koji se zahtjev odnosi,
2. dnevnoj količini isporučene vode,
3. broju ljudi koji opskrbljuje,
4. broju relevantnih subjekata u poslovanju s hranom, predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom i predmeta opće uporabe i načinu na koji voda ima utjecaj na njihovu zdravstvenu ispravnost u konačnom obliku,
5. parametru koji prelazi M.D.K. vrijednost za posljednjih 12 mjeseci,
6. uzroku neispravnosti,
7. razlogu zbog kojeg se ne može na drugi način osigurati voda za ljudsku potrošnju,
8. predviđenom vremenu trajanja neusklađenosti,
9. planu provođenja korektivnih aktivnosti, posebice o rokovima, troškovima i eventualnom revidiranju plana.
Članak 22.
(1) Ministar nadležan za zdravlje rješenjem odobrava ili uskraćuje pravnoj osobi odstupanje parametara od M.D.K. vrijednosti propisanih pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, na temelju mišljenja Stručnog povjerenstva, ako to odstupanje ne predstavlja moguću opasnost za zdravlje ljudi.
(2) U slučaju ako se radi o parametru koji neznatno prelazi M.D.K. vrijednosti i koji ne predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi, a nesukladnost se može otkloniti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, ministar nadležan za zdravlje donosi rješenje kojim određuje rok za otklanjanje nesukladnosti i utvrđuje M.D.K. vrijednost za taj parametar u roku određenom rješenjem.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju ako je do odstupanja od M.D.K. vrijednosti došlo u ukupno više od 30 dana tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva.
(4) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na razdoblje do najduže tri godine i mora sadržavati:
– razloge za dozvoljavanje odstupanja parametra koji prelazi M.D.K.,
– rezultate analiza vode za posljednjih 12 mjeseci za parametar koji prelazi M.D.K.,
– najveću dopuštenu količinu za koju se odobrava odstupanje,
– podatak o sustavu na koji se zahtjev odnosi, i to o njegovom zemljopisnom području, dnevnoj količini isporučene vode, broju ljudi koji opskrbljuje i broju relevantnih subjekata u poslovanju s hranom koje opskrbljuje,
– odgovarajući plan praćenja parametra za koji se odobrava odstupanje uz povećanu učestalost,
– podatke o planu provođenja korektivnih aktivnosti uključujući rokove,
– troškove i odredbe za eventualno revidiranje programa te
– podatke o predviđenom vremenu trajanja neusklađenosti.
(5) Najkasnije tri mjeseca po isteku roka određenog rješenjem iz stavka 4. ovoga članka, pravna osoba koja je poduzetim mjerama postigla osiguranje sukladnosti parametara vode za koje je doneseno rješenje, obvezna je podnijeti izvještaj Ministarstvu.
(6) Izvještaj iz stavka 5. ovoga članka mora sadržavati:
– način provedbe svih mjera,
– rezultate uzorkovanja na mjestima potrošnje kroz period od šest mjeseci,
– plan daljnjeg praćenja parametra za koji je bilo odobreno odstupanje.
Članak 23.
(1) Iznimno od članka 22. stavka 4. ovoga Zakona, ministar nadležan za zdravlje može rješenjem produžiti odobrenje za razdoblje do još tri godine temeljem zahtjeva za produženjem odobrenja.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo je obvezno rješenje o produženju odobrenja dostaviti Hrvatskim vodama, u roku od mjesec dana od dana izdavanja rješenja.
(3) Hrvatske vode obvezne su dostaviti Europskoj komisiji rješenje iz stavka 2. ovoga članka te u prilogu izvještaj iz prethodnog razdoblja koji sadrži podatke o svim poduzetim mjerama i svim razlozima zbog kojih je dano produženje odobrenja, u roku od dva mjeseca od izdavanja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.
(4) U slučaju trećeg zahtjeva pravne osobe za odobravanje prekoračenja M.D.K. vrijednosti, Ministarstvo preko Hrvatskih voda prosljeđuje zahtjev Europskoj komisiji na odobrenje za period do još najduže tri godine.
(5) Pravna osoba obvezna je dostaviti Ministarstvu zahtjev za izdavanje odobrenja iz stavaka 1. i 4. ovoga članka najmanje šest mjeseci prije isteka odobrenja, uz izvješće o svim rezultatima i poduzetim mjerama u prethodnom razdoblju.
(6) Ministarstvo je obvezno obavijestiti Hrvatske vode o odobrenim prekoračenjima M.D.K. vrijednosti vode, za sve pravne osobe koje opskrbljuju više od 5.000 stanovnika ili im je dnevna opskrba vode veća od 1.000 m³, u roku od mjesec dana od dana izdavanja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.
Izuzeće od odgovornosti pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe
Članak 24.
(1) U slučaju utvrđivanja odstupanja od parametara sukladnosti na mjestu potrošnje vode namijenjene za ljudsku potrošnju, a koje su posljedica neprikladne unutarnje mreže ili njezinog lošeg održavanja, odgovornost za odstupanja snosi vlasnik unutarnje mreže.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka ako se radi o objektu u kojem se proizvodi i prerađuje hrana, ugostiteljskom objektu, objektu zdravstvene ustanove, školske i predškolske ustanove, doma socijalne skrbi i sličnim objektima od javnozdravstvenog interesa, vlasnik odnosno upravitelj tog objekta obvezan je poduzeti odgovarajuće mjere u cilju osiguranja vode koja udovoljava parametrima za provjeru sukladnosti i sanaciju unutarnje mreže.
(3) Prije poduzimanja odgovarajućih mjera, vlasnik unutarnje mreže može zatražiti mišljenje nadležnog zavoda za javno zdravstvo i/ili Stručnog povjerenstva iz članka 11. ovoga Zakona u svezi sa sanacijom unutarnje mreže i osiguranjem vode koja udovoljava parametrima za provjeru sukladnosti.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, mišljenje se mora izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(5) Vlasnik unutarnje mreže obvezan je obavijestiti sve potrošače na odgovarajući način o slučaju iz stavka 1. ovoga članka.
V. INFORMIRANJE I OBAVJEŠTAVANJE
(1) Ministarstvo objavljuje na svojim mrežnim stranicama i po potrebi drugim sredstvima javnog priopćavanja, obavijesti o svim dozvoljenim odstupanjima, mjerama koje se poduzimaju, rokovima i zdravstvenim rizicima vode za ljudsku potrošnju, s naglaskom na posebno osjetljivu populaciju.
(2) Dodatno obavještavanje javnosti provode i nadležni zavodi za javno zdravstvo uz savjetovanje stanovništva ako je potrebno, osobito o zdravstvenim rizicima vode za ljudsku potrošnju, s naglaskom na osjetljivu populaciju.
(3) Odgovarajuće i ažurirane informacije o stanju vode za ljudsku potrošnju, prikupljene monitoringom u svakom trenutku moraju biti dostupne javnosti (potrošačima) putem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, uključujući i godišnje i trogodišnje izvještaje o provedenim monitorinzima.
Članak 26.
(1) Županija i Grad Zagreb obvezni su obavijestiti stanovnike na svom području koji se koriste vodom iz vodoopskrbnih sustava koji opskrbljuju manje od 50 stanovnika ili isporučuju manje od 10 m³/dan, da ti vodoopskrbni sustavi ne potpadaju pod plan monitoringa.
(2) Županija i Grad Zagreb obvezni su u slučaju onečišćenja vode iz vodoopskrbnih sustava na području svoje nadležnosti odmah obavijestiti potrošače i iste na prikladan način savjetovati u svezi s upotrebom vode za piće, u suradnji s nadležnim zavodom za javno zdravstvo.
VI. SLUŽBENE KONTROLE
Obveze Ministarstva
Članak 27.
(1) U provedbi ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona, Ministarstvo osigurava provođenje postupka monitoringa i drugih službenih kontrola zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju.
(2) Ministarstvo donosi planove službenih kontrola zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju na temelju procjene rizika koju, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, donosi Stručno povjerenstvo iz članka 11. ovoga Zakona.
(3) Planovi službenih kontrola zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju koja se stavlja na tržište u bocama ili drugoj ambalaži moraju sadržavati i planove uzorkovanja, u skladu s učestalošću propisanom pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(4) Ministarstvo dostavlja Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo rezultate o provedenim službenim kontrolama i poduzetim mjerama, podatke o odobrenim odstupanjima i zahtjevima dostavljenim Europskoj komisiji putem javne ustanove nadležne za izvještavanje o vodama i ostalim poduzetim mjerama poboljšanja, u svrhu izrade godišnjih i trogodišnjih izvješća.
(5) Ministarstvo dostavlja Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo podatke iz stavka 4. ovoga članka do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
Vrste službenih kontrola
Članak 28.
(1) U provedbi ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona, Ministarstvo osigurava provođenje sljedećih službenih kontrola zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju:
a) inspekcijski nadzor,
b) reviziju sustava samokontrole pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe,
c) upravni nadzor i
d) monitoring (praćenje).
(2) Službene kontrole iz stavka 1. podstavaka a) i b) ovoga članka provodi sanitarna inspekcija.
(3) Kod provođenja službenih kontrola iz stavka 1. podstavaka a), b) i d) primjenjuju se tehnike uzorkovanja i provođenja analiza.
(4) Zavodi za javno zdravstvo županija odnosno Grada Zagreba obvezni su na zahtjev sanitarne inspekcije osigurati tehničko osoblje za provođenje službenih kontrola i uzorkovanja.
Mjesto i način uzorkovanja
Članak 29.
(1) U postupku uzorkovanja vode za ljudsku potrošnju u svrhu provedbi monitoringa i drugih službenih kontrola, uzimaju se uzorci vode:
– nakon procesa obrade, odnosno dezinfekcije,
– u spremniku vode za ljudsku potrošnju,
– u razvodnoj mreži,
– na mjestu potrošnje,
– u vodocrpilištu, ako se direktno koristi kao voda za ljudsku potrošnju te
– na mjestu punjenja u boce ili drugu ambalažu.
(2) Ovlaštene stručne osobe laboratorija iz članka 13. ovoga Zakona, obvezne su provesti postupak uzimanja, konzerviranja, prijevoza i čuvanja uzoraka na način da isti ne utječe na rezultate laboratorijskog ispitivanja, sukladno pravilima struke.
Uzorkovanje u svrhu službene kontrole
Članak 30.
(1) Sanitarni inspektor uzima uzorke vode za ljudsku potrošnju u svrhu analize uz pomoć ovlaštene osobe nadležnog zavoda za javno zdravstvo koji provodi analizu.
(2) Tijekom uzimanja uzoraka inspektor će dozvoliti nadziranom subjektu da u isto vrijeme uzme uzorak za svoje potrebe.
(3) Uzorci se moraju označiti na propisani način, mora se osigurati njihova cjelovitost i podobnost za provođenje analiza.
(4) Postupak službenog uzorkovanja potrebno je provesti na način da uzorkovanje, prijevoz i čuvanje uzoraka do analize ne utječu na rezultat analize.
(5) O provedenom uzorkovanju inspektor sastavlja zapisnik koji u jednom primjerku uručuje stranci i laboratoriju koji će provoditi analizu.
(6) Inspektor je obvezan u zapisniku navesti tražene parametre ispitivanja, a rezultat analize službenog uzorka je mjerodavan kod donošenja rješenja.
(7) Troškove uzorkovanja i laboratorijskih analiza snosi Ministarstvo.
(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, ako je rezultat analize nepovoljan, troškove uzorkovanja i laboratorijskih analiza snosi stranka, o čemu inspektor donosi posebno rješenje.
a) INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 31.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona provode sanitarni inspektori, u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnim propisima.
(2) Inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu:
– zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju,
– uvjeta vodoopskrbnih sustava glede objekata, postrojenja, uređaja, pribora, opreme, izvora i vodosprema,
– sustava samokontrole koje je uspostavila pravna osoba koja obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i postupaka obrade vode,
– zdravstvenih i drugih uvjeta koje trebaju zadovoljiti osobe koje na radnim mjestima dolaze u dodir s vodom za ljudsku potrošnju,
– materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s vodom za ljudsku potrošnju,
– proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje,
– dokumentacije što uključuje i pregled evidencija i zabilježenih očitanih vrijednosti s instrumenata (opreme) subjekata,
– koju inspektor provodi mjerenjem vlastitim instrumentima, uzorkovanjem i
– ostalim mjerama nadzora, sukladno posebnim propisima.
(3) U smislu ovoga Zakona, inspekcijskim nadzorom smatra se i tehnički pregled građevina u svrhu izdavanja uporabne dozvole za građevine u postupku propisanim posebnim zakonom.
Ovlasti inspektora
Članak 32.
(1) Sanitarni inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora i drugih službenih kontrola ima pravo i dužnost narediti provođenje sljedećih mjera:
– narediti otklanjanje nedostataka utvrđenih inspekcijskim nadzorom u određenom roku,
– narediti otklanjanje nedostataka na temelju mišljenja Stručnog povjerenstva, za parametar čije odstupanje se ne smatra značajnim i ne ugrožava ljudsko zdravlje,
– privremeno ograničiti distribuciju vode za ljudsku potrošnju ako se sumnja u njezinu zdravstvenu ispravnost ili da voda ne udovoljava uvjetima propisanim odredbama pravilnika donesenog na temelju ovoga Zakona,
– zabraniti opskrbu vodom, distribuciju ili stavljanje na tržište vode namijenjene za ljudsku potrošnju, koja predstavlja opasnost ili potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi,
– zabraniti ili ograničiti korištenje vode u proizvodnji hrane i predmeta opće uporabe,
– zabraniti uporabu objekta, radnih i pomoćnih prostorija, prostora, postrojenja, uređaja i opreme dok se ne osigura zdravstveno ispravna voda za ljudsku potrošnju,
– narediti provođenje ispitivanja vode na vodocrpilištu,
– narediti provođenje dodatnih uzorkovanja od strane subjekta koji upravlja javnim vodoopskrbnim sustavom s povećanom učestalošću,
– narediti vlasniku objekta iz članka 24. ovoga Zakona sanaciju unutarnje mreže,
– narediti druge potrebne mjere za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
(2) Prilikom određivanja mjera iz stavka 1. ovoga članka, nadležni inspektor uzima u obzir rezultate procjene rizika koju je, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, donijelo Stručno povjerenstvo iz članka 11. ovoga Zakona.
Članak 33.
(1) Inspektor donosi rješenje kojim naređuje provođenje mjera iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka koje je donio sanitarni inspektor i viši inspektor u područnim jedinicama sanitarne inspekcije dopuštena je žalba Ministarstvu, a protiv rješenja državnog sanitarnog inspektora i višeg državnog sanitarnog inspektora žalba nije dopuštena već se može pokrenuti upravni spor.
(3) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovog članka ne odgađa izvršenje rješenja.
Članak 34.
(1) U provođenju inspekcijskih nadzora inspektor ima pravo i dužnost donijeti usmeno rješenje za izvršenje mjera osiguranja kada:
– postoji opasnost za zdravlje i život ljudi koja zahtijeva da se određena mjera poduzme bez odgode,
– postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja vode ili dokaza, ako se mjera ne poduzme bez odgode.
(2) Inspektor ima pravo i dužnost narediti izvršenje usmenog rješenja odmah i unosi ga u zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru.
(3) Inspektor će na zahtjev stranke izdati rješenje iz stavka 1. ovog članka u pisanom obliku, u roku od osam dana od njegova donošenja.
b) REVIZIJA SUSTAVA SAMOKONTROLE PRAVNIH OSOBA KOJE OBAVLJAJU DJELATNOST JAVNE VODOOPSKRBE
Članak 35.
Sanitarni inspektori provode reviziju sustava samokontrole (HACCP) pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe i pravnih osoba iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona te uzorkovanje vode u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa.
c) UPRAVNI NADZOR
Članak 36.
Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona provodi Ministarstvo.
d) MONITORING (PRAĆENJE)
Plan monitoringa
Članak 37.
(1) Ministar nadležan za zdravlje donosi godišnji plan monitoringa (praćenja) zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju, koji obuhvaća plan redovnog monitoringa i plan revizijskog monitoringa, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, najkasnije 30 dana prije početka kalendarske godine.
(2) Plan monitoringa zdravstvene ispravnosti vode namijenjene za ljudsku potrošnju mora sadržavati najmanje sljedeće podatke:
– broj potrebnih uzoraka izražen posebno za redovni monitoring (redovno praćenje) i revizijski monitoring (revizijsko praćenje),
– opseg analiza za redovni monitoring (redovno praćenje) i opseg analiza za revizijski monitoring (revizijsko praćenje),
– popis zavoda za javno zdravstvo zaduženih za provedbu plana na određenom području,
– naziv i broj lokalnih vodovoda obuhvaćenih planom,
– naziv i broj javnih vodovoda,
– mjesta uzorkovanja te
– procjenu rizika Stručnog povjerenstva iz članka 11. ovoga Zakona.
(3) Prilikom izrade prijedloga plana monitoringa i tijekom provođenja plana monitoringa, Hrvatski zavod za javno zdravstvo te zavodi za javno zdravstvo županija odnosno Grada Zagreba obvezni su primjenjivati odredbe pravilnika iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
Obveze Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
Članak 38.
(1) Provedbu monitoringa koordinira Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
(2) U svrhu provođenja monitoringa zdravstvene ispravnosti vode namijenjene za ljudsku potrošnju Hrvatski zavod za javno zdravstvo obvezan je:
– procijeniti učestalost uzorkovanja za svaki vodoopskrbni sustav na osnovi rezultata analiza uzoraka u posljednje dvije godine, uzimajući u obzir i dobivene rezultate ispitivanja vode na vodocrpilištima koje provode pravne osobe u skladu s odredbom članka 16. ovoga Zakona i županije u skladu s odredbom članka 42. ovoga Zakona
– dostaviti prijedlog plana monitoringa ministru nadležnom za zdravlje svake godine do 31. listopada za iduću godinu, uzimajući u obzir svoju procjenu,
– izraditi godišnji izvještaj o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj i dostaviti ga ministru nadležnom za zdravlje i ministru nadležnom za vodno gospodarstvo najkasnije do 31. svibnja iduće godine za prethodnu godinu,
– izraditi trogodišnji izvještaj na temelju godišnjih izvještaja iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka i podataka iz članka 27. stavka 4. ovoga Zakona i dostaviti ga Ministarstvu i Hrvatskim vodama do 31. svibnja tekuće godine za prethodne tri godine.
Godišnji i trogodišnji izvještaj
Članak 39.
Godišnji i trogodišnji izvještaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj mora sadržavati:
– podatke o količini isporučene vode po subjektu u traženom razdoblju,
– parametre ispitivanja obuhvaćene godišnjim i trogodišnjim monitoringom,
– tehnologije obrade,
– podatke o razvodnoj mreži,
– sve podatke o godišnjim planovima redovnog i revizijskog monitoringa i njihovoj realizaciji,
– podatke o rezultatima službenih kontrola,
– podatke o odobrenim odstupanjima i zahtjevima dostavljenim Europskoj komisiji te podatke o drugim poduzetim mjerama za poboljšanje zdravstvene ispravnosti vode.
Ostale obveze Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo
Članak 40.
Na temelju dostavljenih podataka Ministarstva o provedenom monitoringu i podataka iz članka 27. stavka 4. ovoga Zakona, Hrvatski zavod za javno zdravstvo obvezan je uspostaviti bazu podataka u elektroničkom obliku o zdravstvenoj ispravnosti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, koja obuhvaća i podatke dobivene ispitivanjem vode na vodocrpilištima propisano odredbama članaka 16., 17. i 42. ovoga Zakona.
Članak 41.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo je obvezan obavijestiti Ministarstvo o pravnoj osobi koja obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i županiji na čijem području je lokalni vodovod, koje nisu izvršile ispitivanje vodocrpilišta u skladu s odredbama ovoga Zakona, radi poduzimanja mjera propisanih ovim Zakonom.
Obveze županija, odnosno Grada Zagreba
Članak 42.
(1) Županije i Grad Zagreb, obvezni su na vodocrpilištima lokalnih vodovoda koji opskrbljuju 50 i više stanovnika, izvršiti ispitivanja svih kemijskih, mikrobioloških i indikatorskih parametara propisanih pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona, najmanje jedan puta godišnje u toku hidrološke godine.
(2) Analizu vode na vodocrpilištima lokalnih vodovoda iz stavka 1. ovog članka provode službeni laboratoriji iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona.
Obveze zavoda za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba
Članak 43.
(1) Zavodi za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba obvezni su provoditi godišnji plan monitoringa zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u dijelu za čiju provedbu su odgovorni.
(2) Zavodi iz stavka 1. ovoga članka obvezni su dostaviti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo izvještaj o provedbi monitoringa na svojem području, do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
(3) Izvještaj iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati:
– podatke o realizaciji plana monitoringa iz članka 37. ovoga Zakona,
– podatke iz članka 39. ovoga Zakona za svaki vodoopskrbni sustav posebno,
– skupne podatke monitoringa za područje nadležnosti zavoda iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Zavodi iz stavka 1. ovoga članka obvezni su dostaviti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo godišnje izvještaje o provedbi ispitivanja vode na vodocrpilištu, koje su proveli na zahtjev pravnih osoba koje obavljaju djelatnost javne vodoopskrbe i na zahtjev županija, do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.
(5) Zavodi iz stavka 1. ovoga članka obvezni su uspostaviti bazu podataka iz stavka 3. ovoga članka i u bazu podataka redovito unositi podatke dobivene monitoringom iz članka 37. ovoga Zakona te podatke dobivene ispitivanjem vode na vodocrpilištu iz članaka 16., 17. i 42. ovoga Zakona.
VII. FINANCIRANJE MONITORINGA I DRUGIH SLUŽBENIH KONTROLA
Članak 44.
(1) Županije i Grad Zagreb osiguravaju financijska sredstva za provođenje redovitog i revizijskog monitoringa (praćenja) parametara propisanih pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(2) Županija i Grad Zagreb na čijem području se nalaze lokalni vodovodi koji opskrbljuju 50 i više stanovnika, osiguravaju financijska sredstva za provođenje ispitivanja vode na vodocrpilištima tih vodovoda.
(3) Za provedbu planova drugih službenih kontrola zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju Ministarstvo osigurava financijska sredstva u državnom proračunu.
VIII. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 45.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
– opskrbi pučanstvo vodom za ljudsku potrošnju koja ne udovoljava parametrima zdravstvene ispravnosti propisanim pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona,
– stavi na tržište vodu u boci ili drugoj ambalaži koja ne udovoljava parametrima zdravstvene ispravnosti propisanim pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona,
– koristi u proizvodnji hrane ili predmeta opće uporabe vodu za ljudsku potrošnju za koju ima saznanja da ne udovoljava parametrima zdravstvene ispravnosti propisanim pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona,
– ne izradi i ne provodi plan uzorkovanja voda u boci ili ambalaži koje stavlja na tržite u skladu s parametrima i učestalošću propisanim pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona,
– vodoopskrbni objekt ne udovoljava propisanim sanitarno-tehničkim i drugim uvjetima propisanim pravilnikom iz članka 10. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona,
– na primjeren način ne zaštiti sva vodocrpilišta i vodoopskrbne objekte, sukladno članku 7. i članku 15. stavku 2. podstavku 1. ovoga Zakona,
– ne uspostavi i ne provodi sustav samokontrole (HACCP), sukladno članku 15. stavku 2. podstavku 3. ovoga Zakona,
– ne prijavi svako odstupanje parametara zdravstvene ispravnosti i indikatorskih parametara stručnom povjerenstvu i nadležnoj sanitarnoj inspekciji, sukladno članku 15. stavku 2. podstavku 4. ovoga Zakona,
– ne provodi ispitivanje vode sa vodocrpilišta, sukladno članku 16. ovoga Zakona,
– stavi u funkciju novo vodocrpilište bez provođenja mjera iz članka 17. ovoga Zakona,
– ne dozvoli ili ometa uzorkovanje vode sanitarnom inspektoru, sukladno članku 18. stavku 1. ovoga Zakona,
– ne dozvoli ili ometa provođenje nadzora ili ne dostavi ili onemogući uvid u svu raspoloživu dokumentaciju sanitarnom inspektoru u određenom roku ili dostavi netočne i nepotpune podatke, sukladno članku 18. stavku 2. ovoga Zakona,
– ne provede mjere iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona u slučaju utvrđivanja nesukladnosti vode za ljudsku potrošnju,
– ne osigura na drugi način opskrbu vodom za ljudsku potrošnju ako ograničenje isporuke vode traje više od 24 sata, sukladno članku 20. stavku 2. ovoga Zakona,
– ne izvrši rješenje inspektora kojim se naređuje izvršenje radnje ili mjere iz članka 32. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.
(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.
Članak 46.
(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj županija, odnosno Grad Zagreb, ako:
– ne izvrši obavještavanje javnosti, sukladno članku 26. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona,
– ne predvidi i ne osigura u svom proračunu financiranje monitoringa vode za ljudsku potrošnju na svojem području, sukladno članku 44. stavku 1. ovoga Zakona,
– ne predvidi i ne osigura u svom proračunu financiranje ispitivanja vode na vodocrpilištu lokalnog vodovoda na svom području, sukladno članku 44. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u županiji, odnosno Gradu Zagrebu novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 47.
Ministar nadležan za zdravlje donijet će pravilnike iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 48.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.), osim priloga I., II. i III. toga Pravilnika, koji prestaju važiti danom stupanja na snagu pravilnika iz članka 10. stavka 2. podstavka 1. ovoga Zakona.
(2) Plan monitoringa vode za piće i plan monitoringa izvorišta za 2013. godinu doneseni u skladu s člancima 10. i 13. Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.), ostaju na snazi do dana donošenja plana monitoringa iz članka 37. ovoga Zakona.
(3) Zavodi za javno zdravstvo županije i zavodi za javno zdravstvo Grada Zagreba obvezni su dostaviti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo izvješća o provedbi plana monitoringa za 2013. godinu do 31. ožujka 2014. Hrvatski zavod za javno zdravstvo obvezan je dostaviti ministru nadležnom za zdravlje i ministru nadležnom za vodno gospodarstvo izvješće o provedbi plana monitoringa za 2013. godinu do 31. svibnja 2014.
(4) Do stupanja na snagu Pravilnika iz članka 10. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona primjenjuje se Pravilnik o higijeni hrane (»Narodne novine«, br. 99/07.), u dijelu kojim je propisano ispunjavanje sanitarno tehničkih i higijenskih uvjeta za objekte.
(5) Rješenja o dozvoli odstupanja od M.D.K. vrijednosti izdana temeljem Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.), ostaju na snazi do isteka roka na koji su izdana.
(6) Stručno povjerenstvo za vodu za piće osnovano temeljem Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine«, br. 47/08.), nastavlja s radom do osnivanja Stručnog povjerenstva iz članka 11. ovoga Zakona.
(7) Ministar nadležan za zdravlje imenovat će Stručno povjerenstvo iz članka 11. ovoga Zakona u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(8) Službeni laboratoriji koji su do dana stupanja na snagu ovoga Zakona pribavili pravomoćno rješenje za provođenje analiza vode za piće, nastavljaju s radom u djelokrugu ovlasti izrade analize vode za ljudsku potrošnju do donošenja popisa službenih laboratorija iz članka 14. ovoga Zakona.
(9) Službeni laboratoriji iz stavka 8. ovoga članka obvezni su podnijeti zahtjev za donošenje rješenja iz članka 13. stavka 4. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uz koji su obvezni priložiti dokumentaciju iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona.
Članak 49.
(1) Zavodi za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba obvezni su uspostaviti bazu podataka iz članka 43. stavka 5. ovoga Zakona o stanju vode za ljudsku potrošnju na svojem području, najkasnije do 1. srpnja 2014.
(2) Hrvatski zavod za javno zdravstvo obvezan je uspostaviti bazu podataka iz članka 40. ovoga Zakona o stanju vode za ljudsku potrošnju, koja obuhvaća i podatke dobivene ispitivanjem vode na vodocrpilištima, najkasnije do 1. prosinca 2014.
Članak 50.
Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, osim odredbi članka 38. stavka 1. i stavka 2. podstavaka 3. i 4. ovoga Zakona te članaka 39. do 43. ovoga Zakona, koje stupaju na snagu 1. siječnja 2014.
Klasa: 022-03/13-01/62
Zagreb, 26. travnja 2013.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Josip Leko, v. r.